Iz Preporodove arhive: Ko je bankrotirao

U toku 17. manifestacije Dani o Allahovom Poslaniku Selam, ya Resulallah objavljujemo izbor tekstova o Muhammedu, a.s., koji su u proteklom periodu objavljivani u IIN Preporod.

Piše: Fuad Sedić

Allah, dž.š. Svojim dobrim robovima iz Svoje milosti omogućava da: “Dobra djela doista poništavaju hrđava…” (Hud, 114), i još više: “Ali onima koji se pokaju i uzvjeruju i dobra djela čine, Allah će njihova hrđava djela u dobra promijeniti, Allah prašta i samilostan je.“ (Furkan, 70) Međutim, ako neko bude loše naravi i bude se loše ponašao prema svojim bližima, rodbini, komšijama, radnim kolegama i prijateljima, onda dolazi do jedne druge situacije da ostane bez svojih dobrih djela pa čak i ibadeta. To nam potvrđuje dobro poznati hadis:

Ebu Hurejre, r.a., pripovijeda od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: “Znate li ko je muflis (bankrot)? Ashabi odgovoriše: -Muflis je onaj koji nema para ni imetka. A Poslanik, s.a.v.s., reče: -Zaista je pravi beskućnik od mog Ummeta onaj ko dođe na Sudnjem danu sa namazom, postom, zekatom, a na Dunjaluku je nekoga psovao (grdio), nekoga potvorio, nečiji imetak je jeo, prolio je nečiju krv ili je nekog udario, pa će svakom od njih biti dato od njegovih dobrih djela, a ako nestane njegovih dobrih djela, prije nego što izmiri ono što je on dužan ljudima, onda će se uzeti od njihovih grijeha, pa će se natovariti na njega i biće bačen u džehennemsku vatru.” (Muslim, 6522 i Tirmizi,  2533).

Također i dobro poznati hadis od Ebu Hurejre, r.a., da je Poslaniku, s.a.v.s., spomenuta neka žena koja noću klanja a danju posti nafilu namaz i dijeli sadaku, ali ona svojim jezikom uznemirava komšije (prenosi njihove riječi i tako ih zavađa). Tada Poslanik, s.a.v.s., reče: “Nema u njoj dobra, ona je od džehennemlija.” (Buhari) U predaji kod Ahmeda se spominje i druga žena koja klanja samo farzove i posti ramazan, ali ne klanja noćni namaz, niti posti dobrovoljni post, ali ona ne uznemirava nikog, pa je Poslanik, s.a.v.s., rekao da je ona džennetlijka.

Pri izvršavanju dobrih djela treba uložiti truda i vremena, požrtvovanosti, a nekada i materijalnog izdvajanja. Sve će to Svemogući Allah vjernicima nadoknaditi a najvažnije od toga je da će vjernici radeći ta djela osjećati zadovoljstvo, jer su u pokornosti svome Stvoritelju.

Jednom prilikom su upitali poznatog učenjaka Alija Tantavija o najinteresantnijoj mudrosti koju je pročitao, pa on reče: „Čitao sam više od sedamdeset godina ali nisam naišao na ljepšu poruku i mudrost od one, koju se spomenuto Ibn Dževzi – rahimehullah- u svojoj knjizi Sajdul-hatir, u  kojoj se kaže: “Umor od ibadeta i pokornosti nestaje ali sevap ostaje, a slast od griješenja nestaje ali kazna ostaje. Drži se Allahovih propisa i ne brini se za ostalo. Uči dovu noću i reci: -Gospodaru, nema dunjaluk slasti bez spominjanja Tvoga imena (zikra), niti na ahiretu spasa bez Tvoga oprosta, niti zadovoljstva u Džennetu bez pogleda u Tebe. Praštaj i prelazi preko tuđih grešaka  i kloni se (ogovaranja i slično) i prepusti stvorenja njihovom Stvoritelju, jer zaista smo i mi i oni putnici (sa dunjaluka).  Ustraj u činjenju dobrih dijela pa makar ona bila i neznatna, jer ti ne znaš koje od tih djela će te, s Božijom milosti, uvesti u Džennet.”

Važno je napomenuti da pored izvršavanja naših obaveza (namaza, posta zekata i ostalog) i činjenja dobrih dijela, itekako moramo voditi računa o našem ponašanju i lijepom ophođenju i komunikaciji sa  drugima,  strogo pazeći, da ne uskratimo nečije pravo,  ili na bilo koji drugi način nekome nanesemo nepravdu. To bi moglo biti razlogom da nam naša dobra djela budu oduzeta i predata onome kome smo nepravdu učinili.

Poslanik, s.a.v.s., u spomenutom hadisu jasno kaže da je muflis/bankrot i beskućnik na Sudnjem danu onaj čija komunikacija sa ljudima nije bila korektna. Njegov ibadet je primljen i ispravan, ali ga je loše ponašanje i nanošenje nepravde i zuluma ljudima dovelo u situaciju da se njegova dobra djela daju onima koje je oštetio.

Vidimo da Poslanik, s.a.v.s., opisuje muflisa (beskućnika) da je na Sudnji dan došao sa namazom, postom i zekatom i da je, što se tiče ibadeta i izvršavanja obaveza položio, ali je njegovo ponašanje i komunikacija bila loša, te je zbog toga na ispitu propao, kako to u hadisu stoji: „…a na dunjaluku je nekoga psovao (grdio), nekoga potvorio, nečiji imetak je jeo, prolio je nečiju krv ili je nekog udario.“ Dakle, vidimo da je njegovo loše ponašanje poništilo nagrade za njegove ibadete. A nakon toga je poguban završetak: „biće bačen u džehennemsku vatru.“

S druge strane vidimo da onaj čije je ponašanje (ahlak) lijepo, time dostiže deredžu onoga koji danju posti a noću klanja, kao što to stoji u hadisu: „Zaista će vjernik sa lijepim ponašanjem dostići deredžu postača i klanjača (misli se na nafile).“ (Ebu Davud, Ibnu Hibban – sahih) Ovo je zbog toga što dobra djela i činjenje ibadeta ne može valjati, niti će koristiti, bez lijepog ponašanja.

Onoga  koga njegovi svakodnevni namaz, njegov post, zekjat i hadž nije dodatno oplemenio i učinio boljim u njegovom ponašanju i udaljio ga od grijeha i ružnog ophođenja sa drugima, morao bi se zabrinuti i preispitati i svoju narav popravljati.

Pogledajmo kako su Kur’an i Hadis povezali izvršavanje ibadeta i lijepo ponašanje. Usvari ibadeti i dobra djela udaljavaju vjernika od grijeha i loših postupaka.

Namaz: U Kur’anu se kaže: „Zaista namaz odvraća od razvrata i ružnih djela.“ (El-Ankebut, 45) Dakle, obavljanje namaza rezultira lijepim ponašanjem i odvraća od onoga što je ružno.

Zekat: Ajet: „Uzmi od dobara njihovih zekat, da ih njime očistiš i blagoslovljenim ih učiniš.“ (Et-Tevbe, 103) Izdvajanje zekata je rezultiralo čistoćom duše i blagoslovljenošću.

Post: Hadis: „Ko ne ostavi krivo svjedočenje i  postupanje po njemu, nema potrebe kod Allaha, dž.š., da ostavlja ni hranu ni piće.“ (Buhari) Prema tome nije cilj gladovanje niti žeđ, nego je cilj ono što će rezultirati lijepim ponašanje.

Hadž: U Kur’anu se kaže: „Hadž je u određenim mjesecima; onom ko se obaveže da će u njima obavljati hadž nema snošaja sa ženama i nema ružnih riječi, i nema svađe…“ (El-Bekare, 197)

Vidimo da svi ovi ibadeti rezultiraju lijepim ponašanjem i ahlakom. Pa zar na vagi vjernika na Sudnjem danu neće bit najteže lijepo ponašanje. Također se u hadisu kaže: „Najbolji vjernik je onaj koji je najbolje ćudi.“ (Ibnu Madže, Hakim – sahih) I misija Poslanika, s.a.v.s., je bila u znaku oplemenjivanja naravi ljudi: „Poslan sam  zato da upotpunim dobre ćudi kod ljudi.“ (Hakim, Bejheki i Buhari u „Edebu“ – sahih) „Izvjestiću vas o onome koji će sutra biti zabranjen džehennemskoj vatri: svako ko je prijatan, ne nametljiv, blag i pristupačan.“ (Tirmizi, Taberani, Ebu Ja’la – hasen)

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter