Zahvala Allahu, dž.š., Milostivom, Samilosnom. Salavat i selam na Allahovog Poslanika, a.s., njegovu časnu porodicu, plemenite ashabe, šehide islama, šehide bosanske i sve njegove sljedbenike do Sudnjega dana.
Muslimani na ovim prostorima žive i trebali bi da se ponašaju kako im vjera islam nalaže. Svoju vjeru i običaje moraju u potpunosti čuvati i prenositi svojim porodicama. Ne smijemo sebi dozvoliti da budemo izgubljeni u vremenu i prostoru. Svakog čovjeka moramo poštovati, ali ne dopustiti da se poistovijetimo sa nemuslimanima, pa da ih čak u griješenju i preteknemo.
Dolazak nove godine, panašanje i običaji muslimana se uz taj događaj zorno ilustruju. Postupci muslimana se ne razlikuju od postupaka onih kojima ti običaji izvorno pripadaju. Slijepo oponašanje drugih znači udaljavanje od vjere islama i njegovih propisa koji su nam od Gospodara naređeni. Apsurdnije od toga jeste da veliki broj njih to praktikuje uz činjenje drugih harama, koji muslimane izvode iz vjere. To je rezultat ideološke nezrelosti i utapanja.
Približava se kraj tekuće i početak nove kalendarske godine. Novogodišnjoj noći koja dolazi ne bi trebalo pridavati nikakvu važnost u odnosu na druge noći. Ovu noć ne treba obilježavati nikakvim posebnim sijelima, večerama, kahvama, gledanjima novogodišnjeg programa, kupovinom poklona za djecu, kao i primanjem poklona od drugih.
Postavljaju se pitanja: Hoćemo li biti od onih koji obilježavaju praznike drugih religijskih uvjerenja i naroda? Hoćemo li slaviti novu godinu? Učimo li našu djeci i unučad nečemu što nije naše? Trošimo li novac na jelke i Djeda Mraza? Kako se muslimani trebaju ponašati u današnjem vremenu, društvu i u ovakvim prilikama?
Uzvišeni Allah se obraća vjernicima i kaže: „ Ni Jevreji, ni Kršćani neće biti tobom zadovoljni sve dok ne prihvatiš vjeru njihovu. Reci: „ Allahov put je jedini Pravi put!“ A ako bi se ti poveo za željama njihovim, nakon Objave koja ti dolazi, od Allaha te niko ne bi mogao zaštititi niti odbraniti.“ (El-Bekare, 120) Objašanjavajući ovaj ajet u tefsiru Ibn Kesira se kaže: „Oni neće biti s tobom zadovoljni, sve dok ne budeš slijedio ono što njih zadovoljava i što im odgovara! Zato traži da Allah bude zadovoljan istinom s kojom te je poslao. Zaista je Allahova, dž.š., Uputa prava uputa, tj. prava vjera. Velika je opasnost za Ummet da slijedi puteve drugih, nakon spoznaje dobivene iz Kur’ana i Sunneta.( Ibn Kesir, str. 90.)
Mi kao vjernici nemamo nijjet da donosimo sudove i da presuđujemo drugima. Naša istinska namjera je da u skladu sa jasnim tekstom Kur’ana i Sunneta ukažemo na istinu i pravi put, a samo je Allah dž.š., Onaj koji upućuje i koji će na obećanom Danu, svima nama suditi i presuđivati naša djela. Tužno je, a nadasve žalosno što ima veliki broj koji sebe nazivaju „muslimanima“, a slijede tuđe običaje, praznike, tradiciju i prakse. U našim gradovima, mahalama i ulicama gdje žive uglavnom muslimani, možemo primjetiti kićene jelke, osvijetljene prozore i razne novogodišnje ukrase.
Prenosi Ebu Seid El-Hudri, r.a., da je Poslanik, a.s., rekao: „Slijedićete ranije narode, pedalj po pedalj i aršin po aršin, pa čak i da uđu u gušterovu jazbinu vi biste ih u tome slijedili.“ Rekosmo: „ Allahov Poslaniče, Jevreje i Kršćane?“ Reče: „Koga drugog?“ (Hakim)
Muhamed Dolaku u jednom svom članku je iskazao svoje mišljenje o oponašanju drugih, te nam je rekao: „ Kad musliman počne oponašati evropsku nošnju, običaje i stil života, ma kakvi njegovi izgovori bili, to pokazuje da više cijeni evropsku kulturu nego svoju. Nemoguće je u praksi oponašati tuđu kulturu, njene stvaralačke i misaone tekovine, a da se ona ne dojmi i u duhovnim vrijednostima.“(Muhamed Dolaku u svom članku ‘ZABRANA OPONAŠANJA NEVJERNIKA I NASTOJANJE OČUVANJA ISLAMSKOG DRUŠTVA’)
Obilježavanje nove godine kao državnog praznika prvi je uveo paganski rimski car Konstantin I, koji je prihvatio kršćanstvo i proglasio ga za državnu religiju. Od tada su se paganski običaji duboko ukorijenili u kršćanskom učenju. Također, imamo slučaj koji se uvukao među muslimane je kićenja jelke. Pagani su u zimskom periodu, kad sve zamre, donosili u kuću vječno živo, zeleno drvo ne bi li doveli i dobrog duha, koji je jači od zime i od smrti. Na grane su mu vješali darove. Mnogi muslimani, po pravilu: „Hajd’ šta fali“, „ Ne mogu ja mimo drugih“, okite jelke u svojim kućama ne znajući i ne razmišljajući da je to paganski ritual.
Djeda Mraz je izravno povezan s kršćanskom tradicijom i zapravo samo je drugo ime za ličnost iz te tradicije poznatu kao „Sveti Nikola“. Oni koji prešućuju ovu činjenicu i pokušavaju da predstave, ustvari nametnu, Djeda Mraza kao općeprihvaćeni simbol darovanja djece povodom nove kalendarske godine. Spomenuta svetkovina i njen simbol nisu poznat, priznat i prihvaćen element u islamskoj tradiciji Bošnjaka i muslimana širom svijeta.
Pravo je svakog pojedinca i porodice da po vlastitoj savjesti i izboru prihvate ili ne prihvate spomenute simbole, ali je prema islamskom učenju svako i odgovaran za vlastiti izbor i postupke. Muslimani moraju čuvati svoju kulturu, običaje i tradiciju. Ako se povedu za tuđim običajima, adetima i poprime njihove osobine tada nestaje multikulture i oni su njihovi sljedbenici. Mnogi pokušavaju da muslimane utope u svoje običaje govoreći kako su ti običaji međunarodni praznici.
Zbog čega se ovo dešava? Jedan od glavnih razloga je nepoznavanje islama i njegovih vrijednosti, a Allahov, dž.š., sistem je iznad svih drugih. Islam kao sistem ima vrijednost i snagu koja muslimanima pruža uspjeh na oba svijeta. Zato se muslimani trebaju radovati svojim adetima, običajima i tradiciji, a s druge strane poštovati tuđe običaje, praznike i tradiciju.
Gospodaru oprosti nam grijehe i uvedi nas u Džennet. Amin!
28. decembar 2018.god. / 21. rebiu-l- ahir 1440. H.god.
Hutbu napisao: hfz. mr. Maid-ef. Ibrahimović
Imam, hatib i muallim džemata Soukbunar, MIZ Sarajevo
