U subotu, 13.07.2019. godine u Mišćinoj džamiji upriličena je ikrar dova Adelu Šabanoviću. U našem lijepom običaju se ikrarom obznanjuje da musliman želi ispuniti petu islamsku dužnost, tj. obaviti hadž. Obično budući hadžija za svoje životno putovanje vrši pripreme sa svojim ukućanima i rodbinom, međutim, obzirom da je Adelu za vrijeme rata pobijena sva rodbina, te isti u svom životu nema nijednog živog člana svoje porodice, imam, hatib i muallim džemata Mišćina džamija, Enes-ef. Piro, je uz pomoć i odziv dobrih ljudi i džematlija ovog džemata organizovao svečanost i uz pomoć svojih prijatelja upriličio adekvatan program koji se sastojao od učenja odlomaka iz Kur’ana, ilahija, prigodnog predavanja o značaju hadža i proučene dove.
Imam Piro-ef. je, u vazu, istakao vrijednost nijjeta i dove. Napomenuo je kao primjer, da je on, prije pet godina, na jednom ikraru organizovanom u džamiji uputio dovu Allahu dž.š. da podari da se svake godine u toj džamiji uče ikrari, što je Allah i uslišao. Prisutni su dovili budućem hadžiji da sretno ode i vrati se kući, da mu put na hadž bude siguran, a nagrada njegova onakva kakva je obećana, tj. džennet. Da mu hadž bude novo rađanje te da nakon njega preokrene životnu stranicu i počne život na bolji način. Nakon čestitanja, okupljeni su se počastili šerbetom, baklavom, kolačima koje su donirale hadžinice ovog džemata.
Adel Šabanović je rođen 1983. godine u Zaklopači, koju je napustio početkom rata i nastavio život u zaraćenoj Srebrenici. Tamo je živio sa nanom i dedom, koji su se brinuli o njemu cijelog života pa tako i u najtežoj situaciji. Padom Srebrenice, sa nanom je uspio preći u Tuzlu, a dedu su mu četnici ostavili i ubili u Potočarima. U ratu je izgubio i oca. Otac mu je ubijen 1992. godine kada se vratio iz Beograda gdje je radio. Po povratku iz tog grada, putnici su izvedeni iz autobusa te poubijani i bačeni u rijeku Drinu sa Zvorničkog mosta.
Kada su srpske paravojne formacije upale u selo Zaklopača u istočnoj Bosni, i počele proganjati, zarobljavati i ubijati Bošnjake, bio je drugi razred osnovne škole. Jedan je od rijetkih stanovnika Zaklopače koji su preživjeli 16. maj 1992., kada je ubijeno 59 bošnjačkih civila, od kojih je 12 djece. Kada je Šabanović, koji je tada imao 11 godina, izašao na slobodnu teritoriju, u grad Kladanj koji je bio prvi grad do Srebrenice kojeg su kontrolisale snage Armije RBiH, njegova svjedočenja šokirala su cijeli svijet.
Tokom genocida u Srebrenici četnici su zarobili Šabanovićevu porodicu, koju su zajedno sa desetinama drugih Srebreničana odveli u logore, a njega su, kao maloljetnog dječaka, izdvoili i naredili mu da pere krvave noževe nakon što bi srpski vojnici satima klali Bošnjake.
Šabanović je preživio taj masakr, sve moguće strahote i golgote genocida u ratu i živi je svjedok svih zločina u Potočarima od 1995. godine. Gledao je klanje, silovanje i mrtva tijela žena, djece i staraca. Danas je bez rodbine, koja je uglavnom pobijena, dijelom u Zaklopači a dijelom u Potočarima.
