Glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Sarajevo dr. Abdulgafar Velić održao je hutbu u džamiji na Soukbunaru, u kojoj je prisutne vjernike podsjetio na dva događaja iz života posljednjeg Božijeg poslanika Muhammeda, a.s., jedan prije poslanstva a drugi nakon Hidžre.
Dok su predislamski mekkanski prvaci obnavljali Kabu i popravljali oronule zidove Kabe nisu se mogli dogovoriti ko će od njih, koje će mekkansko pleme, imati čast da postavi Hadžeru-l-esved. U toj situaciji među njima počele su prepirke, ko je zaslužniji, ko je ugledniji, ko je važniji, itd. U vrhuncu svađe među posvađane mekkanske prvake, u harem Kabe, ulazi Muhammed, a.s., koji je bio cijenjen i poštovan mladić. Kada su ga vidjeli svi su uzviknuli El-Emin (vjerni, pouzdani) i pozvali ga da on postavi Hadžeru-l-esved. Muhammed a.s. tada skida svoju džubu i na nju postavlja Hadžeru-l-esved, te poziva sve mekkanske prvake i suprotstavljene strane da uzmu za krajeve džube i da zajedno ugrade Hadžeru-l-esved.
Drugi događaj kojeg je glavni imam u hutbi istakao jeste gradnja džamije u Medini. Prvo što Božiji poslanik Muhammed a.s. radi u Medini nakon Hidžre jeste podizanje džamije. Na način kako je Ibrahim, a.s., podigao Bejtullah, kako je Nuh, a.s., gradio lađu spasa, koju Kur’an, a.š., nazova kućom vjernika, tako Muhammed, a.s., nakon Hidžre i nakon dobivanja slobode, gradi džamiju.
Džamija je bila mjesto gdje su se muslimani učili redu (saffu), sistemu, propisima, poštivanju, zajedništvu i mjesto dogovora.
Stoga po uzoru na posljednjeg Božijeg Poslanika Muhammeda, a.s., budimo i mi odgovorni i ozbiljni, budimo u džematu, u saffu i kao takvi složno čuvajmo i gradimo naš zajednički dom.
Također, moramo se riješiti i svih ljutnji i hatrova, koje nas muče i koje su nam težak teret, prije nego što krenemo u džamiju, na dogovor sa ljudima.
Tada ćemo se snažnije i čvršće držati za jednu džubu i tada će džamije biti mjesto naše pojedinačne ali i kolektivne pobjede.
