Ljudi poput mene, sa malo i nedovoljno iskustva u životu i radu dobiju čast hizmetiti zajednici. Posebnu čast, rekla bih jer živjeti uz Allahovu kuću, najljepše i najdraže Allahu mjesto na dunjaluku je posebna milost. To u insanu probudi dovoljno dobru motivaciju i potakne veliku investiciju vremena i energije u nešto zaista veliko. Vrijeme je zaista blagodat koju na ovom svijetu trebamo pravilno iskoristiti a da ne razmišljaš o tome hoćeš li učiniti sve kako treba. Ako si ti kako treba onda sve i činiš kako treba , bez razmišljanja.
Iskustvo rada u zajednici je jedno bogatstvo koje ne može propasti, niti nam ga neko može ukrasti ako se izrazim selimovićevski ozbiljno, a izrazim li se iz srca reći ću da svaka pojedinačna pobjeda pridonosi pobjedi kolektiva i zajednice. Život će naposlijetku vratiti sve ono što u njega uložiš, zato treba uložiti srce u sve ono što radiš. Tek tada su plodovi rada efikasniji.
Posebna osoba koja je sebeb ove priče je jedan ukras džemata. Dugo sam razmišljala da je spomenem, posebno povodom Međunarodnog dana osoba sa invaliditetom obilježenog 3. decembra i tako istaknem sve njene osobine. Lejla Mujan, studentica Internacionalnog Burch univerziteta. Redovna studentica ekonomije, odsjeka menadžment. Vrlo talentirana, perspektivna i ambiciozna djevojka. Članica je više udruženja osoba sa invaliditetom, voli da recitira i da se druži.
Pored ovih udruženja, Lejla uživa u čarima stvarnog druženja u džematu. Završila je kurs sufare i tedžvida i jedina je djevojka iz džemata koja svakog ponedjeljka zajedno sa svojom majkom druži se Kur’ anom na halki. Nisu joj prepreka fakultetske obaveze niti udruženje kada je Kur’an u pitanju, jer za Kur’an i džamiju uvijek mora biti vremena. Na halki ima prednost da uči prva, jer njena vedrina unese posebnu toplinu iako smo spletom okolnosti prinuđene nastavu održavati online.
Lijepo je imati omladinu koja je Allaha svjesna, lijepo je imati Lejlu, lijepo je voljeti Kur’an, jer osobe koje upoznaš i zavoliš sebebom Kur’ana i džamije zauzimaju posebno mjesto u životu.
Molim Gospodara da nas ovim sebebom zavoli i da uživamo u hladu Dženneta jer smo voljeli džamiju.
(Dženneta Salkić)
