Search
Close this search box.

Oni koje Allah, dž.š., voli

Zahvala Allahu, dž.š., Milostivom, Samilosnom, Gospodaru svih svjetova. Salavat i selam na  Božijeg Poslanika Muhammeda, s.a.w.s., njegovu porodicu, plemenite ashabe i šehide islama.

Allahovo ime El-Veddud znači, Onaj koji je pun ljubavi i koji puno voli. Kod Allaha ima robova koje On voli i oni koji Njega vole. Svaki mu’min bi volio da bude od onih koje Allah voli. Postavlja se pitanje: Da li mi radimo djela kojim zaslužujemo Allahovu ljubav? Onoga koga Allah dž.š., zavoli, On će ga zaštititi od propasti ovog svijeta, od skrivene ljubavi prema dunjaluku i pretjerane vezanosti za njega. Onaj ko u svom srcu osjeća iskrenu ljubav prema Gospodaru, njega Gospodar voli i zbog te prevelike ljubavi Gospodar mu podari svako dobro. Nekada vjernik u životu prolazi kroz teške momente i razna iskušenja, ali to ne znači da ga Allah, dž.š., ne voli. Naprotiv, time Allah želi ponekad da iskuša njegovu ljubav, iman, a ponekad ga očisti od grijeha kako bi na Sudnji dan došao sretan, zadovoljan i ušao u Džennet bez polaganja računa. Osam je kategorija ljudi koje Allah, dž.š., voli.

Iskreno se osloni na Allaha, dž.š., u svakoj prilici. Putem tevekkula mi priznajemo svemoć, sveznanje i neprikosnovenu Allahovu volju. Allah, dž.š., kaže: „ I ko se osloni na Allaha, On mu je dovoljan!” /Et- Talak, 3/ Tevekkul znači da učiniš od sebe što možeš, a onda sve prepusti Allahu, dž.š., On će ti dati ono što je najbolje za tebe. Osoba koja se boji Allaha i u cijelosti se na Njega takvom će rješenje dati, te će shvatit da su za njega ove dvije karakteristike značajne  za ovaj svijet i njegov din. Ako pažljivo sagledamo i protumačimo situacije u kojima je Allah dž.š., pomagao Svojim robovima, možemo zaključiti da Allah nikada neće ostaviti Svoga roba bez izlaza, ali uz uslov da taj rob učini sve što je u njegovoj moći da pomogne sebi. Gospodar će biti dovoljan Svom robu koji se na Njega osloni u pogledu ovozemaljskog ili ahiretskog posla. Pružit će mu pomoć i olakšat će robu onoga trenutka kada rob poduzme potrebne korake za ostvarenje nekog željenog cilja.

Gospodar nas na dosta mjesta u Kur’anu podsjeća, naređuje i objašnjava bogobojaznost. Uzvišeni kaže: „ O vjernici, bojte se Allaha istinskom bogobojaznošću i ne umirite drugačije osim kao muslimani.” /Ali Imran, 102/ Da Mu se pokarava , a ne da griješi, da Ga se sjeća , a ne da zaboravlja., da Mu zahvaljuje, ane da poriče. Srce bogobojaznog je puno ljubavlji prema Allahu i stvorenjima Njegovim. U tom srcu nema mjesta mržnji, zavisti, svađi, psovci, neprijateljstvu. Želje će se ostvariti i na sigurno mjesto će doći, oni koji bogobojaznost pokažu, a to znači Džennet će nastaniti. Oni su sačuvali svoj jezik od laži, besposlice i ogovaranja. Oni koji žele i nastoje da rade dobra djela, želju će svoju ispuniti i na sigurno mjesto stići, jer su njihova srca puna milosti prema svim stvorenjima. Njihova duša je ispunjena, srca zatrepere kad se ajeti Njegovi uče i bivaju spremniji na žrtvu. Dakle, bogobojaznost je Allahova, dž.š., naredba svim ljudima i to je oporuka Poslanika, s.a.w.s., njegovom umetu.

Naš Gospodar je zagarantovao da dobročinitelju nagrada neće propasti. To nam potvrđuje Kur’an u kojem se kaže: „ Allah doista neće dozvoliti da propadne nagrada dobročinitelja.” /Et-Tevbe, 120/ Naše vjerovanje treba da bude potvrđeno činjenjem dobrih djela sebi i drugima isključivo u ime Allaha, dž.š., bez ikakvih dunjalučkih interesa. Dobro koje se čini drugima oplemenjuje dušu svakog dobročinitelja, ali i onih kojima se čini dobročinstvo. Dobročinitelj nikada ne gubi i uvijek je na dobitku na oba svijeta. Navest ćemo hikaju u kojoj se kaže: „Imao neki beduin silnu stoku, ali nikad nije davao ni zekat ni sadaku. Jedanput ipak udijeli kao sadaku nekog šukatog ovna kojem su potpuno otpali rogovi, a tu noć sanja on kako ga cijelo njegovo stado progoni i hoće da ga zbodu. Samo onaj ovan kojeg on dade kao sadaku pokuša da ga zaštiti od pobješnjelog stada. Čovjek se trže iz sna i shvativši gdje je griješio reče: „E, pobrinut ću se ja da više ovnova bude na mojoj strani poput onog jednog jedinog koji me je branio! Od tada je beduin redovno davao zekat i sadaku.“

Onaj ko počini neki grijeh i iskreno se pokaje, pored toga što dobije oprost od Allaha, on biva svrstan u one koje Allah dž.š. voli. Svaki šovjek je sklon griješenju, a najbolji su oni koji se kaju za počinjene grijehe. Allah dž.š. voli one koji mu se stalno kaju, vraćaju, obraćaju i traže od Njega da im oprosti njihove grijehe koje su počinili. Allah, dž.š., kaže: „ Zaista, Allah voli one koji se kaju i one koji se čiste.“ / El- Bekare, 222/ Iz ajeta možemo zaključiti da se musliman treba čistiti od grijeha, prljavštine, ružnih misli i zlih namjera kajanjem (tevbom), koje treba biti krunisano čišćenjem vodom. To čišćenje vodom od vjernika odstranjuje fizičku nečistoću i priprema ga za izvršenje islamskihobreda i obaveza. Dakle, održavanje unutrašnje i vanjske čistoće je čin pobožnosti  prema Allahu, dž.š., a On voli takve vjernike.

Jedna od osobina pravog vjernika je povjerenje i ispunjavanje ugovora. Kada se vjerniku nešto povjeri, on ne smije iznevjeriti, već izvršava povjereno, ne varaju, drži se ugovora i onoga čega se obavezao. U ugovore kojih se musliman mora pridržavati spadaju svi ugovori, a obaveza je svakog čovjeka da ispunjava i date zavjete prema Allahu Uzvišenome. Naš Gospodar nam govori kroz Kur’an i kaže: „ i oni koji povjerene im emanete budu čuvali i ugovore svoje ispunjavali” /El-Me’aridž, 32/. Ispunjavanje ugovora i obećanja je moralna vrijednost koja je spomenuta u plemenitom Kur’anu, odlika svih Božijih poslanika i obilježje imana i islama. Allah, dž.š., nam je naredio da ispunjavamo naše ugovore. Božiji poslanici i vjerovjesnici su  ispunjavali svoje ugovore, obaveze i obećanja.

Pravednost je svojstvo koje čovjeka štiti od svega što će narušiti njegovu ljudskost. Allah, dž.š., kaže: „ O vjernici, budite uvijek pravedni.“ /En-Nisa, 135/  Gospodar od nas mu’mina,  muslimana traži da budemo iskreni, da postupamo nepristrasno, da govorimo istinu, da pomažemo drugima, da  se za istinu i pravdu borimo. Znajte da pravednost u islamu zauzima značajno mjesto i da će pravedni biti nagrađeni. Allahov Poslanik, s.a.w.s. , kada je uzimao prisege od ashaba, tražio je da budu pravedni ma gdje bili. Ubade b. Es-Samit, r.a. , kazuje: „ Dali smo Allahovom Poslaniku s.a.v.s. zavjet da ćemo pravo govoriti gdje god bili.” /Muslim/

Sabur je veliki dar čovjeku koji mu pomaže da dunjalučke poslove, iskušenja, belaje i nedaće lakše prebrodi, a da time zasluži Allahovu, dž.š., nagradu. Ukoliko se strpimo u nedaći, teškoći i belaju, rezultat toga će biti Allah, dž.š., pomoć na tom putu. Sabur je uvjet uspjeha na obadva svijeta i njima se neće vagati. Uzvišeni Allah nam kaže: „ …Samo oni koji budu strpljivi biće bez računa nagrađeni./Ez-Zumer, 10/ Strpljivost je baklja i svjetlo vjerniku, koje mu osvjetljava pravi put i vodi ga kroz tmine iskušenja, tegoba i drugih nedaća sa kojima se susreće u kratkom prolaznom životu. Strpljivost je garant kojim se uz Allahovu, dž.š., pomoć osigurava ljudski uspjeh, bez njega je nemoguće postići bilo kakav napredak i stići do željenog cilja.

Zamislimo kako izgledaju oni koji su u redovima poput čvrstih bedema, rade na putu islama i svoj život žive u Allahovom zadovoljstvu. Bore se protiv onih koji ne vjeruju i suprstavljaju se Allahu, dž.š. Oni prave planove, razvijaju strategiju kako napredovati u svim životnim sferama, imaju ideje kako našu djecu odogojiti na najbolji način, kako od naših džamija napraviti centar naših intelektualnih, duhovnih, kulturnih i vjerskih aktivnosti kao što je bilo u vrijeme Poslanika, a.s.Uzvišeni nam poručuje u Kur’anu: „ Allah voli one koji se na Njegovu putu bore u redovima kao da su bedem čvrsti.“/Saff,4/ Takvi su aktivni, marljivi, pozitivni, predani, produktivni, sistematični, strateški, planski rade na putu Allahova zadovoljstva  i za korist sviju nas. Ne može biti sretan i zadovoljan onaj ko napusti put kojom su hodili najbolji ljudi, Allahovi poslanici. Oni uvijek imaju na umu riječi našeg Gospodara da vjernici budu čvrsti kao zidovi. Bratstvo i ljubav moraju opstati među muslimanima opstati bez obzira na sva dešavanja. Jedino tako možemo opsati u ovom nametnutom surovom društvu. Molim Allaha, dž.š., da Nas uvede u Džennet. Amin!

  1. Decembar 2017.god./ 04. Rebiu-l- ahir 1439.H. god.

Hutbu napisao: hfz. mr. Maid-ef. Ibrahimović

Imam, hatib i muallim džemata Soukbunar, MIZ Sarajevo

Facebook
Twitter