Muhamed Memić se rastao sa ocem Suljom i bratom blizancem Ahmedom, jula 1995. godine.
Još uvijek traga za njima. Skupio je snage da sa nama podijeli sve što je prošao. Kaže da je svaka godina posebno iskušenje za one koji su preživjeli.
- Naglasio bih da moja formulacija genocida u Srebrenici jeste genocid u zaštićenoj zoni UN-a u Srebrenici. Na svom ličnom primjeru i primjeru svoje porodice sam osjetio šta znači biti zaštićen od strane UN-a. Svaki 11. juli je poseban osjećaj i posebno iskušenje – kazao je Memić za Hayat.
Kazao nam je i kada je zadnji put bio na okupu sa svojom porodicom. To su momenti kojih se i dalje sjeća.
- Sa tim ustajem i liježem. Osjetim te trenutke i poslije toliko godina i tokom sna. Nas trojica smo zajedno krenuli putem smrti prema Tuzli. To su trenuci kada imate osjećaj da ćeš ih možda posljednji put vidjeti. To se i desilo. Na neki način smo se izgubili i još smo se jednom uspjeli sresti. Okolnosti kakve su vladale, vrlo često si bio u trenutku da sa nekim razgovaraš, a onda ga ne vidiš. Na čelu kolone smo bili zajedno i odmah poslije prve zasjede smo se razdvojili i nismo se uspjeli više sresti. Moj otac i brat spadaju među onih 1000 šehida koji još nisu pronađeni. Molim Boga da doživim trenutak da dođem u Srebrenicu i da njima klanjam dženazu kao što sam i mojim prijateljima – govori Memić.
Govori da život mora teći dalje.
- Nakon Srebrenice ostao sam sam sa majkom. Poslije dolazi ženidba, studije, zašpoljenje, formiranje porodice. Danas imam četvero djece. Nastojim da i oni kao i mi ne zaboravimo ono što se desilo. Živim za trenutak da ih pronađem – ističe Memić.
Muhamed Memić dugogodišnji je imam Medžlisa Islamske zajednice Sarajevo, a trenutno rukovodilac Administrativno-pravne službe Medžlisa.
(Hayat.ba)
