U toku 17. manifestacije Dani o Allahovom Poslaniku Selam, ya Resulallah objavljujemo izbor tekstova o Muhammedu, a.s., koji su u proteklom periodu objavljivani u IIN Preporod.
Vjerovjesnik, s.a.v.s., kaže: „Poslan sam da usavršim plemenite (lijepe) naravi (kod ljudi).“ (hadis) • Ibn Abbas, r.a., veli: „Šala na prikladan način je dozvoljena. I Poslanik, s.a.v.s., se šalio, ali je uvijek govorio samo ono što je istina.“ • “Kada bi pretpostavili da čovjek poput Muhammeda (s.a.v.s.) preuzme vlast modernog svijeta, on bi uspio u rješavanju svjetskih problema koje bi rezultirale prijeko potrebnim mirom i srećom.” George Bernard Shaw
Piše: Abdulkadir Indžić
Hvala pripada samo Uzvišenom Allahu, dž.š., koji je poslao Muhammeda, s.a.v.s., kao milost svjetovima, da čovječanstvo iz tmina uvede u svjetlo, da ljude pouči moralu i dobru i da u njima probudi istinsku pokornost Svemogućem Stvoritelju. Neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, Muhammeda b. Abdullaha, najodabranijeg čovjeka, koji je poslanicu svoga Gospodara u potpunosti prenio i do u tančine pojasnio. Ostavio je ljudski rod na čistom, jasnom putu sa kojeg skreću samo oni koji su izgubljeni i upropašteni.
Mnogo je radova i tekstova napisano o Poslaniku, s.a.v.s., njegovom životu, periodima Objave i sl. Ovim tekstom ćemo, za razliku od ustaljenih klišea, pokušati osvijetliti jedan rjeđe pominjan aspekt koji se tiče života našeg Poslanika, s.a.v.s.
Poslanik, a.s. – čovjek koji u srca unosi vedrinu
Humor, kao nijedna druga ljudska osobina, ima moć da omekša ljudska srca i razveseli dušu, te predstavlja odmor od svakodnevne životne stege. S obzirom na to da islam blagonaklono gleda na opuštenost i duhovnu smirenost, pa prema tome i na šalu, postavlja se pitanje da li iz života Poslanika, s.a.v.s., možemo izvući neke principe islamski usmjerenog načina razveseljavanja i duhovitosti. Imajući u vidu da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., najbolji uzor, svakako ćemo doći do zaključka da u njegovim hadisima mora postojati nešto iz čega ćemo vidjeti način šale kojem je pribjegavao. Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Poslaniku, s.a.v.s., jednom prilikom rečeno: „Božiji Poslaniče, ti se šališ sa nama!“ On odgovori: „Da, ali ja govorim samo ono što je istina.“ (bilježi Tirmizi i Ahmed)
Kao prenosilac Objave, Poslanik, s.a.v.s., kao i svi ostali vjerovjesnici je morao imati neograničeno povjerenje ljudi. To će postići samo na način da se nikada, pa ni u očiglednoj šali, ne koristi nečim što nije apsolutna istina. No, to ni u kom slučaju ne odvraća Resulullaha da razveseli ashabe i da ih duševno opusti. Dakako, koristio je metode koje ne izlaze iz okvira istinitog govora i kazivanja. Ibn Abbas, r.a., veli: „Šala na prikladan način je dozvoljena. I Poslanik, s.a.v.s., se šalio, ali je uvijek govorio samo ono što je istina.“
Hasan el-Basri prenosi hadis u kojem stoji da je jedna starica rekla Poslaniku: „Allahov Poslaniče, moli Allaha da me uvede u Džennet!“ „U Džennet ne ulaze starice!“, odgovori joj Poslanik. Žena se tada okrenu i poče plakati. „Recite joj“, reče Poslanik ashabima, „da u Džennet neće ući kao starica, jer uzvišeni Allah kaže: ‘Mi ćemo hurije iznova stvoriti i djevicama ih učiniti, milim muževima njihovim, i godina istih.’“ (Tirmizi u djelu Vrline Allahovog Poslanika) Zaključujemo da Poslanik, s.a.v.s., dajući informaciju o tome da će ljudi i žene u Džennetu biti proživljeni mladi, koristi šalu koja se, opet, ogleda u istinitom informisanju. Ali, kada uviđa da to pogađa staricu koja ovu šalu, dakako, nije razumjela, istog trenutka poziva ashabe da joj prenesu njegovu namjeru i stvarno značenje izrečenih riječi.
Poslanik, s.a.v.s., bi se igrao i šalio sa malom djecom. O tome nas obavještava Enes ibn Malik, r.a., kada kaže: „Allahov Poslanik, s.a.v.s., se najviše šalio sa djecom. Jedanput je rekao mom bratu: ‘Omerica, šta to uradi vrapčić?’“ Naime, dječak je imao vrapčića u rukama s kojim se igrao i koji mu je uginuo. Želeći da ga oraspoloži i oslobodi najmanje sumnje u njegovu odgovornost za to što je vrabac uginuo, Poslanik, s.a.v.s., na prikladan način djetetu daje do znanja da to nije njegova odgovornost, već „postupak“ samoga vrapca.
Enes ibn Malik, r.a., prenosi da mu je Poslanik, s.a.v.s., u šali jednom rekao: „O ti sa dva uha!“ (bilježe Ebu Davud, Tirmizi i Ahmed)
Da li je šala bezuslovno dozvoljena i preporučena?
Odgovor na postavljeno pitanje bi bio da šala svakako mora imati prikladno vrijeme, način i mjesto. Zabranjeno je pretjerano i konstantno zbijanje šala, jer ono čini da se čovjek zaboravi, da se oda gafletu; ono odvlači pažnju od veličanja Allaha i ozbiljnosti koju vjera nalaže. Konstantna i neumjerena neozbiljnost vodi tvrdoći srca i gubitku poštovanja. Nasuprot tome, umjerena šala, koja može čak imati i određene pozitivne efekte, šala kojoj je svrha da smiri ljude, zabavi ih ili opusti na neko vrijeme je dozvoljena.
Prema tome, razlikujemo dvije vrste duhovitosti. Prva je preporučena – to je ona koju je Uzvišeni Allah, dž.š., dozvolio, koja ne predstavlja niti za sobom povlači grijeh, te ne vodi do razdora među ljudima. Evo još jednog primjera takve šale iz vremena Poslanika, s.a.v.s.: Enes ibn Malik, r.a., pripovijeda da je jedan beduin po imenu Zahir slao Resulullahu, s.a.v.s., poklon iz pustinje za što bi ga on nagradio kada bi krenuo kući. Zahir nije bio baš lijepog izgleda, ali ga je Allahov Poslanik, s.a.v.s., volio i govorio bi: „Zahir je naša pustinja, a mi njegov grad.“ Jedanput, dok je Zahir prodavao nešto na pijaci Allahov Poslanik, s.a.v.s., mu je neopaženo prišao s leđa i obuhvatio ga rukama. „Ko je to? Pusti me!“, povikao je Zahir. Kada se okrenuo ugledao je Resulullaha kako je prislonio prsa na njegova leđa. „Ko će kupiti ovog roba?“, uzviknu Allahov Poslanik. „Allahov Poslaniče bit ću jeftin!“ „Ali, ti kod Allaha nisi jeftin!“, odgovori mu Poslanik, s.a.v.s. „ili je rekao: Ali ti si kod Allaha skup!“ (Tirmizi u djelu Vrline Allahovog Poslanika) Ovim Vjerovjesnik, s.a.v.s., iako se šali sa Zahirom, prema njemu iskazuje vidljivo poštivanje.
Druga vrsta šale je ona negativna, štetna. To je ona šala koja biva uzrokom neprijateljstva, te stvara nepoštovanje i animozitet među ljudima; takav vid šale gubi svoju pravu svrhu. Najprimjereniji vid šale je istinita anegdota ili igra riječima koju, vidjeli smo, i Poslanik, s.a.v.s., često primjenjuje. Ona potiče na razmišljanje, često služi kao savjet ili uputa i razvija prijateljstvo među ljudima. Tako Džabir ibn Semure, r.a., pripovijeda da bi ashabi u društvu Resulullaha, s.a.v.s., recitovali arapsku poeziju i spominjali događaje iz predislamskog vremena, a on bi šutio i ponekad bi se s njima osmjehnuo. (bilježe Tirmizi i Ahmed)
Možemo, na kraju, zaključiti da od načina šale i njenih posljedica zavisi da li je ona dozvoljena ili ne. Imam Nevevi kaže: „Šala je zabranjena ako je pretjerana ili prečesta, jer time gubi efikasnost i uzrokuje krutost srca. Ona odvlači pažnju čovjeka od ibadeta i brige o bitnim pitanjima islama. Često nanosi štetu i uzrok je nepoštivanja. Ako ove karakteristike nisu prisutne u šali, onda je ona islamom dozvoljena. Poslanik, s.a.v.s., je koristio humor da bi se približio ljudima i međusobno ih povezao.“ Nekada šala može prouzrokovati gubitak dostojanstva. Posebno je opasno konstantno zbijanje šale sa djecom, jer ako je ono prekomjerno, to vodi njihovom nepoštivanju osobe koja se tako postavila. Ovo najbolje mogu primjetiti osobe koje su uključene u nastavni proces. Naravno da je nekada potrebno uveseliti, oraspoložiti i napraviti lagodnu atmosferu za rad, ali to ne smije prijeći razumne granice. Ibn Hajjan veli: „Ko god se šali sa nekom osobom sa kojom se ne priliči šaliti izgubit će poštovanje te osobe, čak i ako je ono što govori istina. Čovjek mora dobro razlučiti s kim se može našaliti.“ Bliski prijatelji i rodbina obično prihvataju šalu, dok bi se za ostale osobe to unaprijed moralo utvrditi. Pogotovo ako se sa njima susrećemo prvi put..
Rekli su…
• “Muhammed (s.a.v.s.) je najuspješniji od svih Božijih Poslanika i vjerskih autoriteta.” Enciklopedija Britannica
• “Jasno mi je (ubjeđenja sam) da ove tvrdnje i konstatacije navedene (u Kur’anu) su Muhammedu (a.s.) morale doći od Boga, jer skoro svo ovo znanje s kojim je došao nije bilo otkriveno sve do mnogo stoljeća nakon njegove smrti. To mi dokazuje da je Muhammed (a.s.) morao biti Allahov Poslanik.” Profesor Keith Moore, jedan od najistaknutijih znanstvenika iz oblasti anatomije i embriologije na Univerzitetu u Torontu, Kanada
• “Utemeljitelj dvadeset zemaljskih carstava i jednog duhovnog (spiritualnog) carstva, to je Muhammed (s.a.v.s.). S obzirom na sve norme i mjerila kojima se mjeri veličina nekog čovjeka, s pravom možemo pitati, da li uopće može postojati veći čovjek od njega?” Lamartine, Historie de la Turquie
• “Kada bi pretpostavili da čovjek poput Muhammeda (s.a.v.s.) preuzme vlast modernog svijeta, on bi uspio u rješavanju svjetskih problema koje bi rezultirale prijeko potrebnim mirom i srećom.” George Bernard Shaw, veliki pisac i dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1925.god.
• “Razmišljajući o mnogim pitanjima (s kojim je došao Poslanik, s.a.v.s.), i gledajući odakle je došao, na koncu on je bio beduin. Mislim da je skoro nemoguće da je on mogao znati i razumjeti stvari poput postanka i monogeneze svemira, jer su naučnici to počeli otkrivati tek u posljednjih nekoliko godina koristeći veoma komplicirane i napredne tehnološke metode vezano za ova otkrića.” Profesor Alfred Kroner, jedan od najslavnijih svjetskih geologa
• “Ono što mi se čini jeste da je Muhammed (a.s.) bio običan čovjek koji nije mogao ni čitati ni pisati (nepismen). Mi govorimo o njegovom životu prije 1400 godina. Vi imate nekoga ko je nepismen, a u isto vrijeme toliko sofisticirano, temeljito i začuđujuće tačno govori o oblastima znanstvene prirode. Lično smatram kako to s čim je došao nije moguće da je puka slučajnost. Postoji previše tačnosti i, u mojoj pameti, nema nikakve sumnje da je ovo božanska inspiracija koja ga je vodila da kaziva to što je pripovjedao.” Dr. T.V.N. Persaud, profesor i Šef odjela Anatomije, profesor Pedijatrije na Univerzitetu Manitoba, Winnipeg, Kanada
• “Moj izbor da Muhammed (a.s.) predstavlja najutjecajniju svjetsku osobu može iznenaditi neke čitatelje, neke dovesti u pitanje moj sud, ali on je jedini čovjek u historiji koji je bio vrhunski uspješan na obje razine: religioznoj i svjetovnoj.” Michael H. Hart, 100 Najutjecajnijih osoba u historiji, New York: Hart Publishing Company.
• “Za samo jednu godinu on je postao duhovna, nominalna i svjetovna vlast Medine, koja je sa njim na kormilu prodrmala cijeli svijet.” John Austin, poznati britanski pravni filozof
“Muhammed (a.s.) je bio duša dobrote, njegov utjecaj se osjećao i nikada se nije zaboravio među ljudima oko njega.” Diwan Chand Sharma, Poslanici Istoka
• “Nemoguće je za onog koji izučava život i karakter velikog Poslanika Arabije (Muhammeda, s.a.v.s.), koji sazna njegov život i kako je podučavao druge, a da ne osjeti veliko poštovanje prema tom velikom Poslaniku, jednom od najizabranijih Božijih Vjerovjesnika. Iako osjećam da štagod vam kažem, većina stvari vam je poznata. Ipak, kod sebe, ja još uvijek osjećam da kada god čitam o njemu, iznova mu se divim i osjetim veliko poštovanje prema tom velikom Arapskom učitelju.” Annie Besant, Život i podučavanja Muhammeda, Madras
