Islamske teme: Profesor Spahić o ljudskim slabostima koje rezultiraju griješenjem

U Baščaršijskoj džamiji u Sarajevu 14. novembra je održana druga tribina “Islamske teme” koja se realizuje u okviru aktivnosti “Edukacija u sarajevskim džamijama”.

Predavanje je održao Mustafa Spahić, dugogodišnji profesor u Gazi Husrev-begovoj medresi u Sarajevu koji je, uz osvrt na ljudsku sklonost ka činjenju grijeha, govorio o ljudskim slabostima, koje prethode griješenju.

  • Koje su konstante koje narode, pojedince, grupe obmanjuju i odvode u šejtanske zablude? Koje su najbitnije odrednice da se nešto takvo dogodi i bude među narodom? Krenut ćemo sa Ademom a.s., jer kao njegovi potomci nosimo njegovu slabost, prema kojoj ga je šejtan naveo. Prije bilo kakvog šejtanskog dolaska do Adema s.s., Allah dž.š. mu je, između ostalih karakteristika, dao i zaboravnost. Neki kažu da insan znači i “onaj koji zaboravlja”. Nije problem u toj zaboravnosti, problem je u zaboravljanju Gospodara. Jer, nema trenutka da mi Njega zaboravimo, a da se nas šejtan ne sjeti – istakao je.

Jedan od načina na koje šejtan koristi ljudsku osobinu zaboravnosti jeste nastojanje da on zaboravi na ahiret, polaganje računa i drugi svijet. Takvo razumijevanje svijeta, pojašnjava Spahić, smanjuje kontrolu i samokontrolu ponašanja na dunjaluku.

  • Odvraćanje od ahireta je odvraćanje od vizije, perspektive i budućeg života. Vjerovanje u ahiret je jedan garant dobrog vladanja na ovome svijetu, zato se ni ne treba čuditi količini grijeha onih koji ne vjeruju u ahiret. Naprimjer, Ibrahim, Ishak i Jakub su kur’anskim tekstom imenovani kao “ljudi vizije” zbog svog vjerovanja u ahiret. Prema tome, šire značenje ovog vjerovanja je i vjerovanje u odgovornost i polaganje računa – pojasnio je.

Osjećaj dunjalučkog blagostanja, podsjetio je predavač, jedna je od opasnosti za čovjeka, jer je vezana sa osobinu oholosti. Važno je, kako je pojasnio, razvijati osjećaj zahvalnosti na blagodatima i osjećaj za potrebe drugih, jer oholost može uništiti pojedinca, ali i narod.

  • Osim zaboravnosti, jedna ljudska slabost je i nadmenost. Ova osobina, koju možemo zvati i oholost ili umišljenost rezultat je osjećaja neovisnosti ili samodovoljnosti. Ljudska povijest ne pamti slučaj da jedan narod ili jedna civilizacija, osim možda kod muslimana u prva četiri stoljeća, ide u ravnoteži zajednice i društva. U ovom slučaju zajednicu razumijevamo kao unutrašnji fenomen; baštinjenje nekih elementarnih ljudskih i međuljudskih vrijednosti. Društvo, s druge strane, razumijevamo kao izvanjski fenomen, te ga pratimo kroz konkretan rast i napredak – istakao je profesor Spahić.

Žurba i nezahvalnost, kao dvije različite slabosti su nerijetko povezane. Prema riječima profesora Spahića, čovjek nerijetko žuri za dunjalučkim okupacijama, podrazumijevajući blagodati koje već ima i zaboravljajući izraziti zahvalnost Onome koji mu ih je dao.

  • Jedna od ljudskih slabosti je žurba. Primijetimo među nama uvijek težnju da nešto ubrzamo, kao što primijetimo i našu nestrpljivost. Ali žurimo uvijek tamo gdje ne treba. Nezahvalnost je, također, jedna od slabosti pomenutih kur’anskim tekstom. Činjenica je da se ne možemo nazahvaljivati Allahu dž.š. na blagodatima koje imamo, ali je i činjenica da nerijetko iskazujemo vlastitu nezahvalnost. Pogledajmo samo koliko smo užurbani neposredno nakon predavanja selama, kada izlazimo iz džamije – ukazao je predavač na primjer iz svakodnevnice.

Tokom predavanja, profesor Spahić je podsjetio na još neke ljudske slabosti, pomenute kur’anskim ili hadiskim tekstom, a koje mogu rezultirati činjenjem grijeha; ljudska slabost na dunjaluk, opsjednutost sobom i nesolidarnost u ličnom blagostanju.

Naredno predavanje u okviru aktivnosti “Edukacija u sarajevskim džamijama” je Katedra hadisa u džematu Lužani, 16. novembra nakon jacija-namaza.

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter