Pred godišnjicu izgradnje Igmanske džamije danas je džuma-namaz predvodio glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Sarajevo dr. Abdulgafar-ef. Velić.U hutbi je govorio o čuvanju domovine podsjećajući da je broj šehida Igmana jednak broju spominjanja zemlje u časnom Kur’anu.
– Isto toliko je emaneta i lekcija, koje svako od nas mora znati, i sa njima časno živjeti – poručio je glavni sarajevski imam.
Povodom godišnjice izgradnje Igmanske džamije (5. februar 1994. godine) sarajevski imami su proučili hatmu bosanskim šehidima a hatma-dova je proučena prije džuma-namaza.
Sadržaj hutbe dr. Velića:
Svakom čovjeku Uzvišeni Allah je odredio domovinu ili vatan, gdje će se roditi, gdje će živjeti i gdje će umrijeti. Nama je dragi Allah odredio ovaj prostor i to je Božija odredba i mudrost. Mi smo sahibije ovog prostora ali i sahibije jedni drugima. Ovdje smo se rodili, ovdje živimo i ovdje ćemo umrijeti, osim ako dragi Allah ne odredi drugačije. Stoga, ovaj prostor nas povezuje, imenuje i određuje.
Bježanje iz ovog svog vatana, bježanje je od sebe. Samo smo u ovdje svoji i samo smo ovdje na svom. Naša japija je iz ovog topraka, tj. iz ove zemlje i ovog prostora. Naš drugi dom, pored naše zemlje, jeste jezik, kojim govorimo. On je također naš vatan, kojem pripadamo i iz kojeg dolazimo. Kako je svakom narodu Uzvišeni Allah odredio prostor tako je određen i jezik. Različitost jezika Allahovo je davanje.
Uzvišeni Allah je podučio čovjeka jeziku (Er-Rahman 4).
Stoga je i naš jezik Božije davanje i naša odrednica.Nijedan jezik pa ni ovaj naš nije bezličan. U jeziku se duhovnost jednog naroda manifestira i pomoći njega se artikulira. Stoga kada pročitate knjige naših alima pisane bosanskim jeziku prije sto i više stotina godina vidjet ćete jezik koji ima svoju orginalnost, toplinu, mehkoću, duhovnost i čistotu.
Draga braćo, bosanski muslimani su svoju čistu vjeru živjeli i u prostoru i u jeziku. Stoga, i ovaj prostor i naš jezik nisu bezlični. U njima se islam u svoj svojoj punini i čistoti živio, prakticirao i smirivao.
Stoga vas podsjećam na jednu važnu mektebsku lekciju. Majka našeg pejgambera Muhammeda a.s., hazreti Amina, poslala je svoga sina u ranom djetinstvu na selo. Bio je to običaj da djeca izlaze na selo, kako bi učila čisti jezik i kako bi bolje upoznali svoj narod i svoje običaje. Neka to bude i naš adet. Čuvajmo ga. Učimo djecu svojoj zemlji i jeziku. Izgrađujmo kod njih stalnu čežnju za domovinom. Neka to bude naš najveći emanet njima.
Ovdje je naša sigurnost, smiraj i naš spas. Pokažimo svojoj djeci sve kapije naše domovine. Neka čitaju knjige naših alima, neka imaju svijest o njima, neka iz njihovih knjiga uče o svojoj vjeri i svom jeziku.
Ovaj prostor ima svoju boju i svoj miris. Ovdje se stoljećima Kur’an učio, ezani odjekivali, dovišta posjećivala, djeca s abdestom harfove učila. Ovdje su brojni iskreni nijetovi podizali hajrate, zbog kojih se ne mogu ugasiti, ovdje su šehidski kaburovi na svim kapijama i prilazima. Stoga, budimo prave sahibije svoga vatana. Tražimo sve te Allahove znakove, sve te čuvare i ljepote ove zemlje.
Ta svijest budi duboko poštivanje. Tada se vjera u srcu smiruje a u djelu upotpunjuje.Jedan od čuvara i znakova naše domovine je i džamija na Igmanu.
U jednom presudnom trenutku za naš narod, i domovinu, ova nam je džamija davala dodatnu snagu i neveđenu hrabrost.Igmanska džamija puno pamti, dosta zna, a šuti. Potrebno se toj njenoj šutnji približiti, konačno naučiti neke važne lekcije, te potpuno budan i svjestan dragom Bogu na sedždu pasti.U arapskom jeziku pojam igman označava mudrost, a u bosanskom i mudrost, i hrabrost, i istinu, i zemlju.
Zemlja se u časnom Kur’anu spominje na 460 mjesta. Isto toliko je i šehida Igmana. Isto toliko je emaneta i lekcija, koje svako od nas mora znati, i sa njima časno živjeti.
Molim dragog Boga da nam sačuva čvrstu vjeru u čistim srcima, da nam podari bistru pamet u hladnim glavama i visoku svijest o svijetu i vremenu u kojem živimo.
