U nekoliko nastavka predstavljamo tekst akademika Enesa Karića “Ulema i nezina uloga u historiji” koji je napisao kao predgovor u knjizi Leksikon bošnjačke uleme
- Ulema – postanak imena
Riječ ulema u značenjima “znalci“, “učeni“, “učenjaci“, “naučnici“, “znalci vjere“,1 svoje izvore ima u Kurʼanu, potom u hadisima Božijeg poslanika Muhammeda, a.s., i u tradiciji prvih i potonjih muslimanskih pokoljenja. Osim svojih izvornih upotreba, riječ ulema je kasnijim protokom vremena poprimila mnoga terminološka, disciplinarna i strukovna značenja, rabljenja, razvrstavanja i važenja.
Nedvojbeno je da riječ ulema svoju osnovu ima u riječi ʻilm, u korijenskoj osnovi ʻ-l-m, koja se u Kurʼanu, u različitim oblicima, navodi oko sedam stotina i pedeset puta. O visokom položaju koji riječi sa korijenskom osnovicom znanja (ʻilm) uživaju u Kurʼanu važno je svjedočenje Franza Rosenthala (1914–2003):
“Ima izrijekom oko 750 navođenja tog ko- rijena. Budući da Kurʼan sadrži, ugrubo uzev, nešto manje od 78.000 riječi, može se reći da izvedenice iz korijena ʻ-l-m sačinjavaju oko je- dan postotak kurʼanskog vokabulara.“2 Korijensku osnovu ʻ-l-m treba uvijek pratiti u značenjima: “znanje“, “poznavanje“, “spoznaja“, “saznanje“, “učenost“, “erudicija“, “znanost“, “nauka“, “teorija“.3
U svome Rječniku Kurʼana er- Rāgib el-Isfahānī (umro 502/1108) riječ al-ʻilm definira na arapskom ovako: Al-ʻilmu idrāku š-šayʼi bi ḥaqīqatihī – “al-ʻilm je spoznaja nečega u njegovoj suštini“ (ili spo- znaja neke stvari kakva ona uistinu jeste).4 El-Isfahānī potom navodi da, posmatrano sa jednog aspekta, “znanje je dvovrsno: teorijsko (naẓarī) i praktično (ʻamalī)“.5 Ovim sugerira da i “znalaca“ ili “učenjaka“ (uleme) ima na na- čin teoretičara i praktičara. Također, slijedeći u njegovo vrijeme već formirane glavne pravce islamske tradicije, on smatra da postoji tradici- onalno i racionalno znanje. Kad obrađuje ʻilmu vrlo srodnu riječ, ʻaql, “um“, “pamet“, “razum“, “inteligencija“…, navodi sljedeći stih:
Dvije su pameti, prirodna i slušanjem stečena.
Nije od koristi pamet slušanjem stečena, akoli nema prirodne pameti,
baš kakono od koristi nije ni svjetlost Sunca ako se na svjetlosti oka nahodi – zapreka!6
Dva mjesta u Kurʼanu, dva posve kratka spomena riječi ulema, utvrđuju osnovna značenja koja su toj riječi zatrajno dodijeljena. Prvi spomen riječi ulema nalazi se u suri Fāṭir/Stvoritelj (35:28), a riječju ulema (znalci, učeni) ukazuje se na ljude, na one koji se “boje Boga“ ili od svih štovatelja Božijih baš oni (prije svih oni!) prema Njemu imaju “strahoštovno držanje“: “I Boga se boje od Njegovih robova/štovatelja onī učeni (ulema)“. Drugi kurʼanski spomen riječi ulema nalazi se u suri aš-Šuʻarāʼ/Pjesnici (26:197), gdje se ulema spominje kao ʻulamāʼu banī Isrāʼīl (“znalci sinova Israila“): “A zar znak nije njima [idolopoklonicima] to što za njega [Kurʼan] zna- ju znalci sinova Israila?“
Usudimo li se tumačiti ova dva kurʼanska spomena riječi ulema, vidi se da je prvi kurʼanski spomen riječi ulema pozicioniran općenito. Aludira se na cijelo čovječanstvo (ʻibādihī), a učeni ljudi (ulema) među čovječanstvom jesu oni koji se, reklo bi se, prije svih drugih, strahoštovno odnose prema Bogu. Iz ove kurʼanske alineje ne bi se zaključilo da se misli samo na “vjersku ule- mu“, iako je riječ ulema ovim retkom spomenuta u dvije u tom pogledu vrlo zanimljive dimenzije: prva je u vezi sa isticanjem strahoštovlja učenih (ulema) spram Boga, druga je u vezi sa “Božijim štovateljima/robovima“ (ʻibādihī), naime, “učeni“ ili ulema i sami jesu Božiji štovatelji, Božiji robovi.
Drugi kurʼanski spomen uleme karakteristi- čan je po izravnoj obznani da se među Jevrejima, baš među njima, nalaze ti “znalci“ ili ti “učeni“ulema. Iako je riječ o “jevrejskoj ulemi“, ona, ta ulema je spomenuta i u vezi sa Kurʼanom. Naime, ovaj kurʼanski redak (26:197) poručuje da “jevrejska ulema“ znade šta je Kurʼan! Kao i u prethodnom spomenu uleme (35:28), gdje se ulema navodi u izravnoj vezi svoga strahoštovlja spram Boga, ovaj drugi spomen uleme naveden je u vezi sa Kurʼanom, ali i sa jednim narodom Jevrejima. Imajući u vidu da se, na jedan vrlo uočljiv način, na stranicama Kurʼana izlaže “sve- ta povijest Jevreja“, i ovdje se vidi da se ulema stavlja u vezu sa onim što je, prioritetno, pripad- no Knjizi i u vezi je sa onim “Božanskim“, “vjerskim“, “svetopisamskim“ itd.
Baš tako je ostalo kroz svih ovih gotovo pet- naest stoljeća islama. Stalež ljudi nazvan ulema primarno se bavi Božijom Objavom, vjerskim knjigama i tekstovima, svjetovima vjere i tra- dicijom vjere islama koja je utemeljena kako Kurʼanom tako i Poslanikovim, a.s., Hadisom i Sunnetom, kao i potonjom tradicijom koju je sama ulema razvijala.
Ali, da bi se bolje shvatio korijen ʻ-l-m, iz kojeg je izvedena riječ ulema, dobro je natkučiti se nakratko i nad druge stranice Kurʼana, osim onih gdje se spominje ulema. Naime, na njima se u preobilju spominju ulemi srodne riječi: ʻālim “znalac“, ʻālimīn “znalci“, ulū l-ʻilm “oni koji su znani, učeni“, ūtū l-ʻilm “oni kojima je podareno znanje“… U Kurʼanu se, zatim, za Boga kaže da je “Onaj koji zna“ ʻalīm, da je “Sveznajući“ʻallām, itd. U Kurʼanu se vrlo često navodi da su ljudi ti “koji znaju“ (yaʻlamūna, taʻlamūna) itd. Štaviše, sura Muḥammad (47:19) oglašava jednu zapo- vijed: Faʻlam annahū lā ilāha illā ʼllāhu – “Znaj (o čovječe!) da nema božanstva osim Boga!“ ili “Znaj (o čovječe!) da je Bog (Allah) samo jedan!“ Ovim riječ ʻilm (znanje) samim Kurʼanom stiče dignitet sredstva kojim se spoznaje monoteizam ili Božija jedinost.
U predanjima Božijeg poslanika Muhammeda, a.s., česti su spomeni učenih (ulema). Ističe se važnost učenih, hvali njihovo znanje, moralna odvažnost, smjernost, požrtvovnost, ukazuje na njihov iskren hod stazama učenosti, opominje se na njihovu ćudorednost. O tome izdvajamo sljedeća četiri predanja:
Allah neće znanje, nakon što vam ga je dao, oduzeti od vas, već će vam ga oduzeti usmrćujući učene (ulemu) s njihovim znanjem. Ostaće tako neznalice koje će biti pitane i davaće odgovore na osnovu svoga [pristrasnoga] mišljenja, pa će zalutati i druge u zabludu odvoditi.7
Ko slijedi put na kojem traga za znanjem, Allah će ga voditi jednim od džennetskih puteva. Meleki oduševljeni onim koji traži znanje prostiru mu svoja krila. Učenome oprosta traže svi na nebesima i na Zemlji, pa čak i ribe u dubini vode. Prednost učenoga (ʻālim) nad pobožnim (ʻābid) jeste kao prednost mjeseca u noći njegove punine nad ostalim zvijezdama. Učenjaci (al-ʻulamāʼu) su nasljednici vjerovjesnikā. Vjerovjesnici nisu ostavljali u nasljedstvo zlatnik (dīnār), ni srebrenjak (dirham), već su ostavljali znanje. Onaj ko ga uzme, uzeo je veliko dobro.8
Onoga ko bude tražio znanje da bi mogao raspredati s učenjacima (ulema) ili da bi polemizirao s neukima ili privlačio pažnju ljudi na sebe Allah će uvesti u vatru.9
Lukman je rekao svome sinu: ʼSinko, druži se s učenima (ulemom) i slušaj riječi mudrih, jer Allah, dž.š., oživljava srca svjetlom mudrosti, kao što oživljava zemlju obilnom kišom.ʼ10
- Usp. Louise Marlow, Scholar, u: Jane Dammen Mc- Aullife (urednica), Encyclopaedia of the Qurʼān, vol. 4, Brill, Leiden – Boston, 2004, pp. 537-540.
- Franz Rosenthal, Knowledge Triumphant, The Con- cept of Knowledge in Medieval Islam, Brill, Leiden – Boston, 2007, pp. 19-20.
- Usp. Teufik Muftić, Arapsko-bosanski rječnik, el-Ka- lem, Sarajevo 2004., str. 1004.
- Ar-Rāgib al-Iṣfahānī, Muʻğamu mufradāti l-Qurʼāni l-karīm, Dāru l-Fikr, Beirūt, 1972., p. 355.
- Ibid.
- Ibid., p. 354.
- Al-Buẖārī, Ṣaḥīḥ, “Kitāb al-Iʻtiṣām bi al-Kitāb wa as- sunna“, Dār ṭawq an-nağāh, Beirūt, 1422, 9/9, p. 100, No 7303.
- Abū Dāwūd, Sunan, “Kitāb al-ʻIlm“, Al-Maktaba al- ʻaṣriyya, Beirūt, s. a., 3/4, p. 317, No 3641.
- At-Tirmiḏī, Sunan, “Abwāb al-ʻIlm“, Šarika makta- ba wa maṭbaʻa Muṣṭafā al-Bābī al-Ḥalabī, al-Qāhira, 1975, 5/5, p. 32, No 2654.
- Aṭ-Ṭabarānī, Al-Muʻğam al-kabīr, Maktaba Ib Taymiyya, al-Qāhira, s. a., 8/25, p. 235, 236, No 7810.
