Enes Karić: Bosanskohercegovačka ulema – baštinik zrelih naukovnih epoha

U nekoliko nastavka predstavljamo tekst akademika Enesa Karića “Ulema i nezina uloga u historiji” koji je napisao kao predgovor u knjizi Leksikon bošnjačke uleme

4. Bosanskohercegovačka ulema – baštinik zrelih naukovnih epoha

U Bosni i Hercegovini, kao i na Balkanu osmanskog perioda općenito, ulema i medrese imaju svoju značajnu i dugu historijsku dionicu. Tokom vladavine Osmanskog Carstva u Bosni (Bosni i Hercegovini) u periodu 1463–1878, ulema i medrese dale su važan pečat obrazovanju, nauci, prosvjeti i kulturi. Bosanskohercegovačke medrese bile su sudionici svekolikih plodnih sinteza obrazovanja u Osmanskom Carstvu, ali i tradicionalizma i medresanskog konzervativizma.22

Značajan broj Bošnjaka pohađao je najvažnije obrazovno središte Osmanskog Carstva, tzv. “Osam medresa“ (Medarisi semaniye ili Sahniseman) koje je 1470. godine utemeljio sultan Mehmed II (el-Fatih) u Istanbulu. Sahni seman je dugo vremena bio rasadište uleme diljem osmanske države, k tome, Sahni seman je kadrovski pomagao u popunjavanju hijerarhijske uređenosti ulemanskih poslova u Osmanskom Carstvu.23

Najznačajniji bosanskohercegovački alimi u doba Osmanskog Carstva gotovo u pravilu školovali su se u Istanbulu, nerijetko i u drugim značajnijim obrazovnim središtima Carstva. Mnogi su se potvrdili kao istaknuti jamci vjerodostojne islamske tradicije. Primjer ovakvog prinosa nalazi se u djelu Hasana Kafije Pruščaka (1544– 1615), napose u njegovim spisima i raspravama iz akaida i ilmul-kelama (Rawḍātu l-ğannāt, Nūru l-yaqīn). Pruščakovo djelo Niẓāmu l-ʻulamāʼ samo po sebi svjedoči o snažnom nastojanju da se očuva kontinuitet i vjerodostojnost islamske tradicije. Naime, u njemu Pruščak pobraja autoritete neprekinutog tradiranja islamske nauke od Poslanika do samoga sebe.

Gazi Husrev-begova medresa (osnovana 1537. u Sarajevu) slijedila je tradicionalne pravce izlaganja islamskih disciplina. U Bosni i Hercegovini Gazi Husrev-begova medresa je bila i ostala važno središte ulemanskih nauka i ulemanske tradicije.

Bošnjačka ulema iz perioda Osmanskog Carstva isticala se i djelima s područja komentiranja Kurʼana. Imena Allameka Muhameda ibn Muse (1595–1636), Ibrahima Opijača (1678–1726) i još nekih posebno su važna u dogmatskom tumačenju Kurʼana, dok se ime slavnoga šejha Abdulaha Bošnjaka (umro 1644), poznatog i kao Šāriḥu l-fuṣūṣ, već stoljećima s poštovanjem spominje u samom vrhu ezoterijske i sufijske egzegeze Kurʼana.24

Rame uz rame sa šejhom Abdulahom Bošnjakom ide i slavni Ahmed Sudi Bosnevi (umro 1592. ili 1593), komentator i učeni zaljubljenik u pjesnička djela Hafiza Širazija i Saʻdija. Kao i šejh Abdulah Bošnjak, i Sudi je posvjedočio snažno prisustvo bošnjačke uleme u tumačenjima duhovnog univerzuma islama.

K tome, relativno veliki broj logičkih rukopisa bošnjačkih ulemanskih autora iz perioda Osmanskog Carstva pokazuje da se punovažnosti kelamskog, odnosno teološkog promišljanja posvećivala velika pažnja i sa stanovišta logike. Uz logičke spise Hasana Kafije Pruščaka spomenimo ovdje, uzgred, i prinose na tom području Allameka Muhameda ibn Muse (1595–1636), Muhameda ibn Ahmeda Nargis-zadea (1592-1635), Ahmeda ibn Hasana el-Bejazija (1632. – iza 1683), Mustafe Ejubovića, Šejha Juje (1651– 1707) te Mustafe ibn Muhameda el-Akhisarija (umro 1755).25

Pripadnici bošnjačke uleme su tokom osmanskih vremena u Bosni (te potom, u nešto manjem obimu, u doba Austro-Ugarske, kao i Kraljevine Jugoslavije) na tradicionalan ulemanski način oslovili mnoge naukovne discipline, pisali su rasprave i komentare iz teologije (kalām), filozofije (falsafa, ḥikma), logike (manṭiq), misticizma (taṣawwuf), islamskog prava (fiqh), tumačenja Kur᾿āna (tafsīr), tumačenja Poslanikove, a.s., Tradicije (ḥadīṯ), itd.

Najčešće su iz ovih spomenutih područja pisali na arapskom i turskom, a ostavili su, u mnogim slučajevima i navratima, i svoja djela, to jest ubjedljive komentare, rasprave, kao i prelijepe stihove na perzijskom jeziku.

K tome, bošnjačka ulema je pisala djela, rasprave, poslanice i traktate multidisciplinarno i na mnogim naukovnim područjima koja dodiruju višestruko profilirane smjerove i discipline, oslovili su veoma raznovrsne teme, npr. od onih o postanku svijeta/čovječanstva,26 do onih o kahvi i duhanu 27 i posjećivanju grobova,28 pjevali su iz okrilja proročanskog i “katastrofičnog” misticizma,29 pisali su djela iz obred(oslovlj)a hadža, 30 raspravljali o uređenju svijeta,31 pisali ljetopise, 32 nekrologije,33 rasprave o “tehnici” izvođenja sufijskoga zikra, 34 sastavljali velike i slavne spjevove osmanskim sultanima,35 opisivali opće stanje u Bosni iz nekog određenog perioda,36 da(va)li podatke o Prvom srpskom ustanku,37 raspravljali o legitimnosti i vjerskoj zasnovanosti obilježavanja rođendana Muhammeda, a.s.,38 pisali ili prevodili traktate o čuvanju zdravlja,39 k tome, napisali su opsežne (voluminozne) povijesti Bosne,40 komentirali Sedam arabljanskih oda,41 sastavljali spjevove o smrti Hazreti Fatime,42 sastavljali rasprave o šeširu i tome da li je vjerski legitimno da ga musliman nosi,43 sastavljali traktate o milostinji,44 raspravljali o mevlevijskim obredima,45 pisali komentare o Rūmījevoj Mesneviji,46 sastavljali djela i rasprave o (ne)dopuštenosti iseljavanja muslimana iz Bosne u Tursku,47 prevodili rasprave o zoologiji,48 pisali o hemiji (alkimiji),49 izlagali svoja viđenja univerzalne geografije,50 sastavlja- li su glose i natkomentare za djela slavnih ko- mentatora Kur᾿ana kao što su ez-Zamahšerī ili el-Bejdāvī,51 davali su potkrijepljene teološke natkomentare na el-Īdžījeva djela,52 bili talentirani mistički pjesnici, ali ujedno i komplicirani, pa i zadrti buntovnici,53 komentirali su slavne rasprave i djela Alija Muhameda el-Džurdžānīja es-Sejjida eš-Šerīfa,54 k tome, u svojim raspravama Bošnjaci su se pozivali na najveće učitelje misticizma u islamu, npr. na Nedžmuddina el-Kubrā᾿a (umro 1226),55 ili Muhjiddina ibn Arebīja (umro 1240),56 sastavljali su svjetski poznate komentare o pjesništvu (naprimjer, već spominjani Sūdī) na Dīwān Hāfiza Šīrāzīja,57 zatim na Sa‘dījev Būstān,58 itd., k tome, priređivali su antologije stihova koje su ispjevali drugovi Božijeg poslanika Muhammeda, a.s.,59 te ih kompetentno i znalački komentirali, pisali su kompetentne traktate iz logike,60 također komentirali su el-Gazālījevu Alkimiju sreće,61 pokazali su se i kao dobri kritičari klasične arapske poezije,62 predstavili su se kao autori monumentalnih povijesti određenih epoha Osmanske Imperije,63 pisali su cjelovita djela na arapskom o zemljama u kojima su boravili, naprimjer o Egiptu,64 itd., itd.65 Bošnjaci su se kao ulema na stotine puta istakli i kao veliki prepisivači klasičnih islamskih i muslimanskih djela. Naprimjer, izvori bilježe da je Nergisi “za četrdeset dana prepisao (…) jedan primjerak” el-Bejdāvījeva komentara Kur᾿āna “Svjetla Objave i tajne tumačenja” ).66

Bošnjačka ulema u doba Austro-Ugarske (1878–1918) našla se pred mnogim neminovnostima: zaustavljanje iseljavanja Bošnjaka u Tursku, modernizacija i evropeizacija islamskih institucija, uspostavljanje autonomne islamske zajednice neovisne od Istanbula (1882), uvođenje bosanskog jezika u hutbe i vazove, prihvatanje štamparija u širenju ulemanske literature, pokretanje modernih časopisa sa vjerskim temama, uvođenje latinice i ćirilice kao pisama na kojima se trebaju objavljivati vjerske teme, prihvatanje temeljitih reformi nastavnih programa u medresama, itd. Poznati alim modernističke orijentacije, Mehmed Džemaludin Čaušević (1870–1938), istakao se gotovo na svim ovim područjima. Čauševićevo djelovanje posebno se osvjedočilo u promoviranju saradnje svjetovnih intelektualaca i uleme u Bosni i Hercegovini

Akademik Enes Karić (foto: AA)

22. Kad su medrese posrijedi, osmanska ulema svoje je uzore imala u već spomenutim medresama, poseb- no onim koje su nakon XII stoljeća baštinile tradiciju ahli-sunizma u obrazovanju. K tome, osmanske me- drese i ulema slijedili su tradiciju nizāmijja medresa u organiziranju kurikuluma, kao i seldžučku uleman- sku tradiciju u praktičnom radu.

23. Uvođenje institucije šayẖu l-islāma značilo je da je u osmanskoj državi ulema imala naglašen vertikalno uređeni položaj koji joj je jamčio ulogu medijatora između vlasti i naroda (“…as mediators between the rulers and the ruled“). O ovome govori i Repp, R. C., [ʻUlamāʼ] in Ottoman Turkey, u: The Encyclopaedia of Islam, 2nd edition, vol. 10, Leiden, 2000, p. 805.

24. Usp. Abdulah efendija Bošnjak, Tumačenje Dragulja poslaničke mudrosti I-IV (u prijevodu Rešida Hafizo- vića), izd. Institut Ibn Sina, Sarajevo, 2008–2011.

25. O ovome šire: Amir Ljubović, Logička djela Bošnjaka na arapskom jeziku, izd. Orijentalni institut, Sarajevo, 1996.

26. Risālah fī n-naš᾿ati l-insāniyyah od Abdulaha Boš- njaka. Usp. Muḥammad ibn Muḥammad al-H̱ anğī al- Būsnawī, Al-Ğawharu l-asnā fī tarağimi ‘ulamā᾿i wa šu‘ara᾿i Būsnah, al-Qāhira, 1992, p. 128.

27. Ḥāğğ Muṣṭafā b. Muḥammad al-Aqẖiṣārī, Risāla fī ḥukmi l-qahwa wa d-duẖān wa l-ašriba al-muḥarram, usp. Hazim Šabanović, Književnost Muslimana BiH na orijentalnim jezicima izd. Svjetlost, Sarajevo, 1973., str. 476–479.

28. Ḥāğğ Muṣṭafā b. Muḥammad al-Aqẖiṣārī, Risāla aḏ- ḏākir fī ziyāra ahla l-maqābir, usp. Šabanović, op. cit., str. 479.

29. Qā᾽imī Šayẖ Ḥasan, Wāridāt, usp. Šabanović, op. cit., str. 356–357.

30. ‘Abdu l-Wahhāb b. Ḥasan b. Muḥammad al-Bosnawī, Manāsiku l-ḥağğ, usp. Šabanović, op. cit., str. 517.

31. Muḥammad Ḥamdī Skēyo al-Prozorāwī al-Bosnawī, Minhāğu n-niẓām fī dīni l-islām, usp. Šabanović, op. cit., 520–531.

32. Šawqī Munlā Muṣṭafā Bāšeskī, prema: Šabanović, op. cit., str. 542–547.

33. Šawqī Munlā Muṣṭafā Bāšeskī, prema: Šabanović, op. cit., str. 547–548.

34. Aš-Šayẖ Muṣliḥu d-Dīn Užičawī, Risāla fī taḥqīqi ḏ-ḏikri l-ğahrī wa samā‘i ṣ-ṣūfiyya, usp. Šabanović, op. cit., str. 248.

35. Derviš-paša Bajezidagić je ispjevao Muradnāmu u čast sultana Murata III (vl. 1574–1595). Usp. Adnan Kadrić, Objekt Ljubavi u tesavufskoj književnosti: Mu- radnama Derviš-paše Bajezidagića, Orijentalni insti- tut, Sarajevo, 2008.

36. Ğūdī Meḥmed Čohağī-zāde, Aḥvāl-i Bosna, prema: Ša- banović, op. cit., str. 552.

37. Ṣāliḥ Ṣidqī Ketẖodā-zāde Maḥmūd Qāḍī-zāde, Ṣrblūre‘āyānin ṭugyān…, prema: Šabanović, op. cit., str. 553.

38. Ḏikrī Ibrāhīm, Mawridu l-wuṣūl fī mawlidi r-Rasūl, prema: Šabanović, op. cit., str. 572.

39. Ḥāğğ Muḥammad Rašīd Ḥafiẓ-zāde, al-Miḥnatu fī siyāsati ḥifẓi ṣ-ṣiḥḥa, prema: Šabanović, op. cit., str. 580.

40. Ṣāliḥ Ṣidqī Ḥāğğ Ḥusayn-zāde Muwaqqit, Tārīẖ-i (diyār-i) Bosna, prema: Šabanović, op. cit., str. 594– 599.

41. Muḥammad Kāmil-Beg Cviyetić, turski prijevod al- Mu‘allaqātu s-sab‘a, prema: Šabanović, op. cit., str. 602.

42. Sayfullāh Prōho, Smrt Hazreti Fatime, prema: Šaba- nović, op. cit., str. 617.

43. Sayfullāh Prōho, Aṣaḥḥul-aqḍiyyafī lubsi l-qalansuwa n-naṣrāniyya, prema: Šabanović, op.cit., str. 619–620.

44. Alī efendī (šayẖ), prema: Šabanović, op. cit., str. 631.

45. Fāḍil (Sayyid) Muḥammad Fāḍil Pāšā Šerīfī-zāde, Šarḥ-i awrād-i mawlawiyya, prema: Šabanović, op. cit., str. 644.

46. Muḥammad Muḥtašim b. Walī-āgā Ša‘bān-zāde, Muẓhiru l-aškāl fī bayān-i lugati l-Maṯnawī, prema: Šabanović, op. cit., str. 673.

47. Ḥāğğ al-ḥāfiẓ Muḥammad Tawfīq efendi Āzap-āgā- zāde, Risāla-i hiğra, prema: Šabanović, op. cit., str. 676–678.

48. Muḥammad Bosnawī, Ḥayātu l-ḥayawān, prema: Ša- banović, op. cit., str. 680.

49. Šayẖ Maḥmūd al-Bosnawī, ‘Ilm-ikimiyābeyānindadir, prema: Šabanović, op. cit., str. 708.

50. Munīrī Bosnawī je poznat po svome “Sab ̒iyyātu“, usp. Bušatlić Ismet, “Munīrī Bosnawī i njegova univerzal- na geografija Sab ̒iyyāt , Prilozi za orijentalnu filolo- giju, br. 47-48, Sarajevo, 1999., str. 85–99.

51. Ibrāhīm b. šayẖ Ḥāğğ Ismā‘īl b. ‘Alī Opiyāč, Šarḥu Dibāğati t-tafsīri l-Bayḍāwī, prema: Šabanović, op. cit., str. 444.

52. Muṣṭafā Yūyī b. Yūsuf b. Murād Ayyūbī-zāde al- Mostārī, H̱ ulāṣatu l-adab, prema: Šabanović, op. cit., str. 406.

53. Gā ̓ibī Šayẖ Muṣṭafā, usp. Huković Muhamed, “Gaibija, šejh Mustafa – mistik i buntovnik“, Prilozi za orijen- talnu filologiju, br. 41, Sarajevo, 1991., str. 401–408.

54. Muṣṭafā Yūyī b. Yūsuf b. Murād Ayyūbī-zāde al- Mostārī, Šarḥ ‘alā mā katabahū aš-Šarīf fī l-adab, pre- ma: Šabanović, op. cit., str. 407.

55. Muḥammad Ḥamdī Skēyo al-Prozorāwī al-Bosnawī, Minhāğu n-niẓām fī dīni l-islām, prema: Šabanović, op. cit., str. 526.

56. Slavni šayẖ ‘Abdullāh al-Bosnawī (Abdulah Bošnjak) u Bosni i drugdje je poznat i kao “Komentator Fuṣūṣu l-ḥikama” (Šāriḥu l-fuṣūṣ), djela od Ibn Arebīja.

57. Sūdī Efendī al-Būsnawī, Šarḥu Dīwān Ḥāfiẓ, prema: Muḥammad ibn Muḥammad al-H̱ anğī al-Būsnawī, al- Ğawharu l-asnā…, pp. 101-102.

58. Sūdī Efendī al-Būsnawī, Šarḥu Būstān Sa‘dī, prema: Muḥammad ibn Muḥammad al-H̱ anğī al-Būsnawī, op. cit., pp. 101-102.

59. Alī Fahmī Ğābī-zāde, Ḥusnu ṣ-ṣiḥāba fī šarḥi aš‘āriṣ-ṣaḥāba, prema: Šabanović, op. cit., str. 610–614.

60. Prema Amiru Ljuboviću (Logička djela Bošnjaka na arapskom jeziku) veliko ime u tradicionalnoj Bosni na području izučavanja logike jeste Muṣṭafā Yūyō al- Mostārī (umro 16. jula 1707). Muṣṭafā Yūyō al-Mostārī napisao je nekoliko djela iz logike, kao što su, naprimjer: Šarḥu ar-Risāla al- Aṯīriyya fī l-manṭiq, komentar na Isagoge (Ῑsāgūğī), djelo koje je napisao Aṯīruddīn al-Abharī (umro 1256); Ḥāšiya mufīda li al-Fawā᾽id al-Fanāriyya ‘alā ar-Risāla fī l-manṭiq, komentar na djelo iz logike koje je napisao slavni al-Fanārī (1350–1431) i djelo aš- Šarḥ al-ğadīd ‘alā aš-Šamsiyya fī l-manṭiq (Novi ko- mentar “Sunčanog traktata“). U svojoj opsežnoj knjizi o logičkim djelima Bošnjaka na arapskom jeziku Amir Ljubović spominje i brojna druga djela među rukopisima iz logike, a spominje i njihove autore.

61. Nargisī Muḥammad ibn Aḥmad Nargis-zāde, Iksīr-i sa‘ādat (Iksīr-i devlet), prema: Šabanović, op. cit., str. 235.

62. Gazić Lejla to tvrdi za naprijed spominjanog Ali- Fehmija Džabića (‘Alī Fahmī Ğābī-zāde) usp: Gazić Lejla, “Ali-Fehmi Džabić kao kritičar klasične arapske poezije“, Prilozi za orijentalnu filologiju, br. 35, Sara- jevo, 1985., str. 29–50.

63. Naprimjer, Tārīẖi Pečevi od Ibrahima Alajbegovića Pečevīja (Ibrāhīm Alāybeg-zāde Pečewī), usp. Šaba- nović, op. cit., str. 310–316.

64. Usp. Muḥammad ibn Muḥammad al-H̱ anğī al- Būsnawī, Min aẖbāri Miṣra wa tārīẖihā, priredi- li Muḥammad Muwaffaq al-Arnāʼūṭ i Amīn Yūsuf ʻAwdah, Dimašq, 2010.

65. O ovome smo šire pisali u našoj knjizi Tradicionalna Bosna, islamske teološke, filozofske i logičke studije, izd. CNS, KR&M i John Templeton Foundation, Sara- jevo, 2016.

66. Prema: Šabanović, op. cit., str. 240.

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter