Zahvala Allahu, dž.š., na svim blagodatima. Salavat i selam na Božijeg Poslanika, a.s., na njegovu časnu porodicu, plemenite ashabe, šehide islama, šehide bosanske i sve one koji ga slijede do Sudnjeg dana.
Allah, dž.š., kada govori u Kur’anu o druženju, koga uzeti za prijatelja i s kim provoditi svoje vrijeme, imperativno nam naređuje i kaže: „ O, vjernici, bojte se Allaha i budite s onima koji su iskreni.“ (Et-Tevbe, 119) Iskrenost je teško postići i razviti kod sebe , ali i održati. Zbog toga su iskreni predhodnici molili Allaha, dž.š., da im podari iskrenost u njihovim životima i djelima. Djelo bez iskrenosti je uzaludni trud za koji nema nagrade. Allah, dž.š., iskrenim vjernicima za malo dobro djelo daje veliku nagradu, a za nešto što se čini radi drugih, makar to bilo veliko djelo neće biti nagrađeno. Allah, dž.š., nam u Kur’anu ukazuje da ono što znamo trebamo praktikovati, ono što govorimo trebamo raditi i primjenjivati.
Poslanik, a.s., nam naređuje iskrenost, a zabranjuje laž, pa nam u hadisu kaže: „ Budite iskreni, jer iskrenost vodi ka dobročinstvu, a dobročinstvo u džennet. Čovjek će, govoreći istinu i pridržavajući se nje, biti upisan kod Allaha kao iskren. I klonite se laži, jer laž zaista vodi bestidnosti, a bestidnost vodi u džehennem! Čovjek će, lažući i postupajući po laži, biti upisan kod Allaha kao lažac.” (Buharija i Muslim)
Ebu Bekr, r.a., je pokazivao svoju iskrenost, pa je Poslanik, a.s., jedne prilike za njega rekao: „ Nikog nisam pozvao u Islam, a da nije sačekao, oklijevao i razmatrao, osim Ebu Bekra koji se nije ni dvoumio, niti oklijevao; čim sam mu spomenuo Islam, odmah ga je prihvatio.“
Ebu-Bekr, punim imenom ‘Abdullah ibn Ebi Kuhafeh, bio je jedan od prvih muslimana koji je 38 godini života prihvatio islam. Poslanik, a.s., ga je prozvao Es-Siddik, što znači “iskreni”. Taj nadimak je s ponosom i s pravom nosio sve do svog preseljenja na Ahiret. Jedan je od desetorice Poslanikovih, a.s., ashaba kojima je još za života obećan Džennet. Još u vremenu džahilijeta Ebu-Bekr, r.a., je krasio lijep moral. Bio je prijatan sagovornik, blage naravi, nije pio alkohol i nije živio bestidničkim životom. Bio je tragalac za znanjem, pa je tako stekao visok stepen obrazovanja.
Uložio je gotovo cijeli svoj imetak na Allahovom, dž.s., putu oslobađajući robove i udjeljujući milostinju. Tako je poznato da je jedne prilike prolazeći vidio Bilala ibn Rebbaha kojeg je njegov gospodar položio na užareni pijesak sa ogromnim kamenom na prsima. Odmah je ponudio da ga otkupi, što je i učinio. Bilal je kasnije postao poznat po tome što je bio prvi mujezin. Od Ebu Seida el-Hudrija, r.a., se prenosi da je Poslanik, a.s., rekao: „ Ebu Bekr je moj najpovjerljiviji prijatelj i pomagač.“(Buharija i Muslim)
S Poslanikom, a.s., je učinio hidžru i bio je prijatelj u pećini, što je potvrđeno u Kur’anu. Muslimani su zbog izrazite okrutnosti idolopoklonika u Mekki bili prinuđeni napustiti taj grad i krenuti ka Medini. Poslanik, a.s., je ostao u Mekki i rekao Ebu Bekru, r.a., da čeka dozvolu od Allaha, dž.š., pa da sam krene. Kada je stigla dozvola za Poslanika, a.s., da napusti Mekku i krene u Medinu, Ebu Bekr, r.a., je upitao odnosi li se dozvola i na njega, pa je gotovo zaplakao kada je čuo i dobio čast da hidžru učini s Poslanikom, a.s. Zajedno su krenuli na put i zajedno se sakrili od mušrika u pećinu. Tu su proveli tri dana.
Učestvovao je u mnogim bitkama u Poslanikovo, a.s., doba. Među njima treba spomenuti bitku na Bedru u kojoj je sreo svog sina koji se borio kao idolopoklonik, ali se nisu sreli u direktom okršaju i obojica su preživjeli. Njegov sin Abdurrahman kasnije je primio islam i učestvovao u mnogim bitkama na Allahovom, dž.š., putu. Učestvovao je u bitci na Uhudu gdje je prvi prepoznao ranjenog Poslanika i zajedno sa Omerom, Alijom, Talhom i Zubejrom pomogao da se Poslanik, a.s., skloni na sigurno mjesto. U bitci na Hendeku predvodio je jednu grupu vojske. Od Ebu Seida el-Hudrija, r.a., se prenosi da je Poslanik, a.s., rekao: „ Zaista ce stanovnici Dženneta gledati stanovnike “Ilijina”, Ebu Bekr i Omer su od njih, i Allah ih je obasuo blagodatima.“ (Tirmizi, Ebu Davud i Ibn Madždže)
Pri sklapanju ugovora na Hudejbiji kojim su muslimani potpisali primirje sa idolopoklonicima iz Mekke kako bi naredne godine mogli izvršiti hadž, Ebu Bekr, r.a., je bio jedan od potpisnika tog ugovora. Cijeli svoj imetak je uložio i darovao za Allahovu, dž.š, vjeru islam i bio veliki pomagač. Devete godine po hidžri Ebu Bekr, r.a. je ovlašten da predvodi karavanu hodočasnika u Mekku. On je bio prva osoba u historiji islama koja je ponijela epitet Emiru-l- hadž.
Po povratku s hadža Poslanikovo, a.s., zdravlje je bilo ozbiljno narušeno i dvije sedmice prije samog preseljenja postavio je Ebu Bekra, r.a., da predvodi obavljanje namaza umjesto njega. Od Hanife, r.a., se prenosi da je rekao: „ Rekao je Poslanik, a.s., : „ Ja ne znam koliko ću još ostati s vama. Pa zaputite se za dvojicom poslije mene: Ebu Bekrom i Omerom.“ (Tirmizi)
Kada je Ebu Bekr, r.a., saznao za Poslanikovu, a.s., smrt dolazi do njegove sobe i nakon što ga je vidio izlazi pred okupljeni narod. Tada im se obraća riječima: „ O ljudi! Uistinu ko je obožavao Muhammeda neka zna da je on zaista mrtav. Ko obožava Allaha neka zna da je On živ i da nikada neće umrijeti.“
Kada je izabran za halifu, tom prilikom je Ebu Bekr izrekao svoj čuveni govor: „ Ljudi… izabran sam da vas vodim, iako nisam najbolji od vas, pa ako budem postupao ispravno, vi me pomozite, a ako budem griješio, vi me spriječite u tome. Istina je emanet. Laž je obmana. Slabić među vama je kod mene jak sve dok mu ne dam njegovo pravo. Jaki među vama je kod mene slab kad trebam od njega uzeti ono što Allah zahtijeva. Narod neće ostaviti borbu na Allahovom putu, a da neće biti ponižen; niti će se razvrat proširiti među narodom, a da neće taj narod biti stavljen na kušnju. Pokoravajte se meni dok se ja budem pokoravao Allahu i Poslaniku, a ako se suprostavim Allahu i Poslaniku, nema mi pokornosti.“
Dok su se muslimani spremali za bitku na Jermuku, Ebu Bekr, r.a., se razbolio i nakon određenog vremena je preselio na ahiret. Koliko li je knjiga napisano o Ebu Bekru, r.a.! Koliko li je pokušaja ostalo bezuspješno da se u potpunosti opiše ličnost ovog velikana ummeta! I zaista kako opisati čovjeka čiji je iman veći od imana Ummeta? Molimo Allaha, dž.š., da nam se smiluje i uvede nas u Džennet. Amin!
23. novembar 2018.god. / 15. rebiu-l- evvel 1440.H.god.
Hutbu napisao: hfz. mr. Maid-ef. Ibrahimović
Imam, hatib i muallim džemata Soukbunar, MIZ Sarajevo
