Glavni imam održao je hutbu u Igmanskoj džamiji na Igmanu, podsjećajući prisutne vjernike da se nalazimo u mjesecu Redžebu te da je upravo u ovom mjesecu, prije više od trideset godina, započeta gradnja ove džamije od strane boraca Armije Republike Bosne i Hercegovine. Istakao je da je Igmanska džamija izgrađena kao trajni simbol borbe, istrajnosti i jedinstva, u vremenu kada su širom zemlje mnogi vjerski objekti rušeni i spaljivani.
Kazao je, također, da Igmanska džamija „puno pamti, dosta zna, a šuti“ te da se toj njenoj šutnji treba približiti, iz nje učiti i konačno „potpuno budan i svjestan dragom Bogu na sedždu pasti“. Naglasio je da u arapskom jeziku pojam igman označava mudrost, dok u bosanskom jeziku ta riječ sa sobom nosi i značenja mudrosti, hrabrosti, istine i zemlje, podsjećajući na duhovnu i simboličku povezanost čovjeka sa prostorom Igmana.
Podsjetio je i na simboliku broja 460, koliko se puta zemlja spominje u časnom Kur’anu, ističući da je isto toliko šehida Igmana te da je riječ o 460 emaneta i životnih lekcija koje svaki vjernik treba znati i s njima časno živjeti. Poručio je da se sjećanje na šehide ne smije odvojiti od odgovornosti prema domovini i vjeri, niti od obaveze da se vrijednosti za koje su dali živote nastave čuvati i prenositi na nove generacije.
Igmanska džamija je izgrađena tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu, u vrijeme kada su svi objekti na Bjelašnici i Igmanu bili porušeni, te da su je u zimskim uslovima gradili borci, u pauzama između borbenih zadataka. Džamija je sagrađena od drvene građe i otvorena 5. februara 1994. godine, te je, osim za obavljanje vjerskih obreda, služila i kao utočište ranjenim borcima, zbog čega njen značaj nadilazi običnu građevinu i prerasta u spomenik vjere, žrtve i patriotizma.












