Rifat Bahto je zanatlija koji se rodio 1933. godine u mjestu Vragolovi u blizini Rogatice. U Sarajevo je doselio 1970. godine, gdje je godinama razvijao ljubav prema stolarstvu i ručnoj izradi proizvoda od drveta. Hadžija Bahto se posebno specijalizirao u izradi peštahti – stalaka za Kur’an, po čemu je postao poznat širom BiH i svijeta.
Njegova ljubav prema drvetu i stolarskom zanatu datira još od njegovog djetinjstva u Rogatici, a skoro cijeli život posvetio je izrađivanju stolarije. Posebno se posvetio izradi peštahti koje je poklanjao džamijama, a za to mu je 2016. godine dodijeljena i vakufnama nakon što je uvakufio pokretnu imovinu, vrijednu više od 12.000 KM. Većina njegovih rukotvorina nastala je u maloj radionici u sarajevskom naselju Breka, a svoje najdraže primjerke poklonio je za novoobnovljenu Aladža džamiju u Foči.
Promovirana knjiga “Moj trag na ovom svijetu”
Pored brojnih vakufa i hajrata koje je g. Bahto učinio, on se odlučio da “svoj trag na ovom svijetu” ovjekovječi sa knjigom u kojoj je pobrojao svoje hajrate i koja se može smatrati njegovom autobiografijom.
Hadžija Bahto je mnogo zahvalan svima koji su mu pomogli da ovo njegovo djelo ugleda svjetlo dana, a posebno rukovodiocima u MIZ Sarajevo, koji su u četvrtak 05. decembra organizovali promociju istog djela. Nakon tradicionalnog zikra u Lubinoj džamiji na Vratniku, promovisano je ovo zanimljivo djelo koje su promovisali Elvedin-ef. Klisura, pomoćnik glavnog imama MIZ Sarajevo, g. Salih Smajlović, publicista i dugogodišnji novinar te g. Bego Selimović, direktor društva “Jedileri”.
Promotori su istaknuli kako je ovaj vakif i umjetnik iz džemata Vragolovi kod Rogatice uvakufio preko 200 peštahti koje krase džamije, medrese i druge objekte širom BiH i svijeta. Tome svjedoče i brojne vakufname i zahvalnice koje je zbog svojih djela dobio hadžija Bahto i koje se uvrštene u ovo djelo.
– Dobio sam 70 zahvalnica za svoj trud iz 30 gradova BiH. Objavio sam ih u ovoj knjizi sa željom da knjiga bude primjer drugima i poruka da u svom životu odluče ostaviti trag na ovom svijetu: nešto uraditi u ime Boga, napraviti, dati u hajr, uvakufiti džematu, Islamskoj zajednici, kako bi nakon svoje smrti imali sevape – istakao je Bahto, kojeg je ljubav i odnos prema Kur’anu Časnom nagnala na izradu peštahti.
– Prilikom posjete jednoj od sarajevskih džamija prije nešto više od dvadeset godina vidio sam kako Časni Kur’an stoji po nekim stolićima. Primijetio sam da to nisu posebni nego oni obični stolići, predviđeni za sjedenje, koje je narod nakon rata donosio u džamije – govori hadži Rifat Bahto, koji je u svojoj dugogodišnjoj stolarskoj karijeri bio inspirisan bosanskim sobama, tradicijom, ali i arhitekturom.
– Vidio sam te stoliće koje su ljudi donosili u džamije i, kako oni nisu bili namjenski, smatrao sam kako to baš i nije prikladno za najodabraniju Knjigu. Došao sam na ideju da ih sam počnem izrađivati – ističe Bahto te konstatira da, ako već ne može napraviti džamiju, onda može nešto pokloniti za njeno opremanje.
Svoje ručno rađene rezbarije hadžija Bahto je, bez mnogo razmišljanja i dileme, poklanjao, odnosno uvakufio tamo gdje je to, prema njegovom mišljenju, bilo i najpotrebnije. Zbog toga je ponosan na dugu listu džamija, mekteba, medresa, ali i fakulteta, širom naše zemlje gdje se nalaze stalci, počevši od Begove džamije, Kabineta reisu-l-uleme u Sarajevu pa sve do džamija u Rogatici, Srebrenici, Banjoj Luci, Cazinu, Počitelju, kao i u drugim bh. gradovima. Inače, od 2007. godine, industrijski dizajn peštahte i zidnog stalka zaštićen je i u Institutu za intelektualno vlasništvo naše zemlje.
Edin Spahić
