U 13. stoljeću slavni Rumi je napisao:“Rana je mjesto gdje Svjetlost ulazi u tebe”. Srebrenica ima 8372 rane, dovoljno da Svjetlošću obasja svijet. Bosna ih ima i više, ali julska rana najviše boli jer genocid se zove. Iz godine u godinu i rane i Svjetlost se produbljuju, začinje solju da bi više sjale. Ove godine otvorene su 33 nove rane, zamotane u ćefine, u tabutima, isijavaše svjetlost sa šlepera koji uz učenje salavata prođoše od Visokog do Potočara gdje će im u četvrtak 11. jula biti klanjana dženaza.
Ilijašani znaju vrijednost rana, posebno one zvane Srebrenica. Već 14 godina Općina Ilijaš organizuje manifestaciju “Dani sjećanja – SREBRENICA 11. juli 1995. godine” s ciljem obilježavanja 24. godišnjice genocida nad građanima BiH koji su u tom periodu živjeli u “zaštićenoj zoni UN-a Srebrenica”. Ovog utorka u kino sali Ilijaš održana je tradicionalna Akademija na kojoj su o vlastitom preživljavanju genocida u Srebrenici, važnosti očuvanja kulture sjećanja i imperativu da se ne zaboravi govorili učesnici: prof dr. Mirsad Cvrk, autor knjige „Srebrenica, kršenje ljudskih prava od Dejtona do danas“, Bekir Husejinović, autor knjige „Dječak sa rukama starca“ i doc. dr. hafiz Kenan-ef. Musić, glavni imam MIZ Sarajevo. Program su nastupom obogatili profesorica klavira mr. Dženana Šehanović Sarajlić, glumac Mirza Mušija i Hor Preporod Ilijaš.
Nakon najmračnijeg perioda u životima Bošnjaka a posebno naroda Istočne Bosne, općina Ilijaš bila je mjesto gdje su hiljade ranjenih duša pronašli svoje utočište. O povodima organizacije ove Manifestacije govori predsjednik Organizacionog odbora načelnik Općine Ilijaš Akif Fazlić.
-Organizacioni odbor rganizuje Manifestaciju Dani sjećanja od četiri dana i time želimo iskazati odgovornost, dostojanstvo, snagu. Snaga, prkos treba da ponesu mladu generaciju da njeguje kulturu sjećanja, koja znači da nema zaborava, da nema oprosta. Srebrenički genocid se ne može oprostiti. Niko od egzekutora ne traži oprosta. Mi moramo pamtiti, naš narod nije bio sklon pamćenju historije. Ono što se Bošnjacima dešavalo zbog zaborava je da su svoj opstanak na ovim prostorima skupo plaćali, genocidima nad njima. Opstanak više nećemo plaćati žrtvama, genocidima, mi moramo preuzeti odgovornost za budućnost novih generacija. Priča o Srebrenici treba da dopre do svakog čovjeka, treba probuditi propitivanje savjesti čovječanstva, što će donijeti vjeru u bolju budućnost, poručio je Fazlić.
Ovom prilikom dodjeljene su plakete za nesebičan doprinos organizovanju i programskom obogaćivanju ove Manifestacije tokom godina Almi Omerović i Džematu Podlugovi.
-U ime 8372 žrtve srebreničkog genocida, u ime naših očeva, amidža, daidža, djedova, braće, sestara i majki, izabrali smo obrazovanje, ozbiljnost, odlučnost i istrajnost. Odbacujemo da šutimo. Biramo da govorimo i opominjemo. U svoje lično ime, i u ime organizacionog odbora ove manifestacije, želim Vam se zahvaliti što ste svojim dolaskom potvrdili da biramo isti put. Ponosna sam i zahvalna Gospodaru što me počastio tim što sam ja, kao i mnogobrojne porodice iz Srebrenice, pronašle utočiste u općini Ilijaš. Zahvala pripada i čelnim ljudima ove općine ali i svim starosjediocima koji su prihvatili hiljade protjeranih građana ne samo iz Istočne Bosne, bedema domovine , nego iz 54 druge opštine širom BiH. Posebnu zahvalnost dugujemo svim našim majkama – heroinama koje su nam pokazale snagu, vjerujući u Boga pomjerajući granice svoje snage, izdržljivosti i snalažljivosti u borbi za goli život. Želja naših majki za opstankom i čežnja da uspiju u našem odgoju nadilaze ovodunjalučku dimenziju. Drage majke, hvala Vam na svemu. Obilježavanje i ove 24. godišnjice genocida u Srebrenici jedno je od najdostojanstvenijih u našoj državi. Veliko hvala svima mojim kolegama iz Organizacionog odbora koji su me predložili za Plaketu. Od srca se zahvaljujem svima koji su nas podržali na bilo koji način. Srebrenica je moj i naš amanet, poručila je Omerović.
U nastavku akademije prof. dr. Mirsad Cvrk govorio je o svom životu, stradanju brojnih članova uže i šire porodice u Srebrenici i o svom djelu „Srebrenica, kršenje ljudskih prava od Dejtona do danas“. U radu su predstavljeni rezultati kršenja ljudskih prava u BiH (studija slučaja Srebrenice od 1996. do 2006. godine). Dejtonski mirovni sporazum je uspostavio institucionalni okvir za zaštitu ljudskih prava. Međutim, i pored postojanja Dejtonskog ustava i najviših standarda o ljudskim pravima, ta prava se u praksi nedovoljno ostvaruju. Entiteti države BiH, FBiH i RS nisu u potpunosti usaglasile svoje ustave sa Ustavom BiH o konstitutivnosti naroda BiH. Na ovaj način je i dalje zadržana etnička diskriminacija kao vid kršenja ljudskih prava, a time i jednaka zaštita ljudskih prava. Na osnovu analize došli smo do zaključka da Republika Srpska, Općina Srebrenica i Dom zdravlja Srebrenica, nisu pružile adekvatnu zdravstvenu zaštitu stanovništvu Srebrenice, posebno ugroženim kao što su žene, djeca, starije osobe i osobe sa invaliditetom. Analiza, također, ukazuje da do 2006. godine u Srebrenici imamo kršenja prava djece povratnika time što nemaju mogućnost izučavanja nacionalne grupe predmeta, što im je dozvoljeno po Zakonu o osnovnom obrazovanju RS, naveo je, između ostalog, Cvrk.
Dječak sa rukama starca priča je o putu spasa i smrti kojim su prošli Bošnjaci Podrinja nakon pada zaštićene zone UN-a Srebrenice u ruke Mladićevih zločinaca. Ispovijest Bekira Husejinovića napisana je hronološki, obuhvatajući period od 11. jula 1995. do 6. aprila 1996. godine, uz jednu epizodu iz maja 1992. godine u kojoj je opisan četnički napad na njegovo rodno mjesto Glogovu kod Bratunca. Strašno i istinito svjedočenje o stradanju Bošnjaka Podrinja drži čitaoca napetim od početka do kraja. Priču Dječak sa rukama starca odlikuje autentičnost doživljaja i neposrednost kazivanja. Stalna dilema da li se predati ili i dalje biti progonjen po podrinjskim vrletima, kao i neprestani obrati u borbi za preživljavanje daju ovoj priči dramsku dinamičnost.
Hafiz dr. Kenan Musić kazao je da su Dani Srebrenice dani kada se podsjećamo da kultura sjećanja i čvrsta veza sa Gospodarom znači otimanje od zaborava, jer ne smijemo biti od onih koji su zaboravili Allaha pa je Allah učinio da zaborave sami sebe. Zato je izuzetno organizovanje ove Manifestacije i podrška lokalne zajednice, MIZ Sarajevo i doprinos koji joj daju lokalni imami.
-Svaki trenutak koji ste poklonili sjećanju na šehida, trenuci su koji ste oteli prolaznosti i poklonili Onome koji daje sve trenutke i sate života. Sabur nije trpljenje nego kada majka Srebrenice, Bosne, majka šehida odgaja dijete, to je aktivni sabur. Bosne će biti onoliko koliko bude onih koji je vole, ona je okvir na kojem činimo sedždu Gospodaru, kazao je hafiz Musić kazavši da je ovo tradicija koju treba njegovati i prenositi prave vrijednosti.
Istina je jedini način borbe protiv zločina. Osim dokaza da se zločin desio, istina je najmoćnije oružje za borbu da se on nikada ne ponovi, poručeno je na kraju Akademije.
