Muslimansko stanovništvo na našim prostorima je kroz svoju historiju prolazilo burna i teška razoblja. Stoički i hrabro sa vjerom u Boga, suprostavljali su se svim problemima, marginaliziranjima i uzurpaciji temeljnih ljudskih prava. Ni tada kao ni sada, Bošnjaci nisu bili napušteni i prepušteni individualnoj borbi i opstanku. Ulema, muderisi i profesori su bili avangarda u odbrani naše vjere i identiteta, čuvajući ljubomorno svoju vjeru, tradiciju i narod. Mnogi problemi su se pojavili u periodu tranzicije između dva svjetska rata i nužno postavili pred tadašnju ulemu veliku zadaću rješavanja pitanja tog vremena. Muslimani u Bosni i Hercegovini su se našli u poziciji između suzbijanja njihovih vjerskih sloboda zbog povijesnog turskog doba, s jedne strane, i nacionalnih ideologija naroda s kojima su živjeli, s druge strane, te susretanja sa novim zapadnim percepcijama i novim tokovima društveno- modernog uređenja, nakon aneksije Bosne 7. oktobra 1908. godine.
Zahvaljujući plejadi učenjaka koje je to vrijeme iznjedrilo, muslimansko društvo našeg podneblja nije osjetilo nedostatak prefinjenog tumačenja Božanske riječi i zaštite njihovih temeljnih prava od strane vjerskih autoriteta. Iako su pojedini periodi za naš narod bili mračni i teški, on je imao jasne kriterije koji su osvjetljavali i olakšavali njegovo kretanje kroz historiju. Hasan Kafi Pruščak je rekao:“ Hvala Allahu koji je zemlju okitio učenjacima kao što je okitio nebo zvjezdama“. Ovim riječima on je naveo jednu od mnogobrojnih zadaća uleme, a to je da budu svjetiljke u burnim i mračnim vremenima, baš kao što su i zvjezde, putokazi u mrklim noćima.
S tim u vezi, svako vrijeme je imalo svoje velikane koji su svojim pisanjem, djelovanjem, društvenim zalaganjem obilježili taj vremenski period u Bosni i Hercegovini. Jedan od takvih učenjaka je i Mehmed Handžić, alim, muderis- profesor, vaiz, pisac, kulturni i društveni radnik. Rođen je 16. decembra 1906. godine u Sarajevu od oca Muhameda i majke Fatime.
Handžićevi biografi navode njegovu veliku žeđ za naukom i znanjem od najranijih dana, tako da se ni u ranom djetinjstvu nije igrao sa drugom djecom, nego je pravio male knjižice i igrao se sa njima. Njegov prvi učitelj Jusuf-ef. Imamović ističe da ga se dobro sjeća još kao dječaka, koji ni po najvećoj zimi ni jednog dana nije izostao sa nastave. Mekteb je pohađao na Bistriku a osnovnu školu na Bendbaši. Po završetku mekteba i ruždijje, upisao se u novoosnovanu Šerijatsku gimnaziju, gdje je i maturirao 1926. godine. U jesen te godine otišao je u Kairo i upisao se na Džamiu-l-Azher gdje je stekao diplomu 1931. godine.
U aprilu 1932. godine biva postavljen za suplenta i perfekta u Gazi Husrev- begovoj medresi, gdje predaje: arapski jezik, akaid, tefsir, hadis, fikh i druge predmete. Godine 1936. osnovao je udruženje ilmijje El-Hidaje, u čiji je glavni odbor Handžić redovno biran, a od 1939. godine pa sve do svoje smrti bio je predsjednik glavnog odbora El- Hidaje, te urednik istoimenog časopisa, kojeg je to udruženje izdavalo. Početkom 1937. godine premješten je na dužnost upravnika i bibliotekara Gazi Husrev- begove biblioteke, gdje radi sve do 1944. godine. Na koncu 1939. godine došao je za ugovornog nastavnika na Višu islamsku šerijatsko-teološku školu, te je tu ostao do maja 1944. godine kada je imenovan za redovnog profesora ove škole.
Kada se očekivalo, da će tek početi sistemski i udvostručeni rad na ovoj najvišoj islamskoj školskoj ustanovi, iznenadna smrt Handžića prekinula je sve njegove djelatnosti kojih je bilo jako puno. Hadži Mehmed-ef. Handžić je umro 29. jula 1944. godine.
Handžić je polučio velike rezultate, ostavljajući značajnog utjecaja na mnoge studente, usmjeravajući ih i bodreći na ustrajnost i ozbiljan rad. Mnogi mu priznaju da je na taj način odgojio čitavu generaciju mladih i sposobnih ljudi, koji su poslije dali značajan doprinos muslimanskoj i široj društvenoj zajednici.
Ovom posebnom prilikom, spomenut ćemo neke citate iz Handžićevog teksta Uloga uleme u narodu. Ovo je predavanje koje je Mehmed Handžić održao na skupštini el-Hidaje. Govoreći na ovom skupu o važnosti uleme Handžić ističe: „Naša uzvišena vjera je vjera nauke, kako se to skoro iz svake stranice kur’anske vidi. Naš Pejgamber se je ponosio time što je poslan kao učitelj. Zadaća njegova poslanstva bila je da svijet pouči dobru i pravoj vjeri. Tu časnu zadaću iza njega su naslijedili ljudi koji poznaju vjeru, a to je ulema. Naš pejgamber je rekao da osnivači vjerske zajednice nijesu iza sebe ostavili nikakva imetka niti kakva drugog miraza osim svoje uzvišene nauke. Stoga se s punim pravom, nosioci i sluge toga pejgamberskog miraza, njihove nauke mogu smatrati pravim nasljednicima pejgambera“.
Na osnovu važnosti znanja u vjeri, on ukazuje na častan i visok stupanj i položaj koji ima ilmijja. Glavni razlog toga jeste uzvišena vjera koja je zasnovana na nauci. Handžić ovdje pravi paralelu sa prvom generacijom ilmijje, učenih Poslanikovih drugova za koje kaže: “Izvršavali su svoje dužnosti kako treba. Budnim su okom pazili na rad svakog člana islamske zajednice, bio on starješina ili potčinjeni i nijesu dozvoljavali da se igdje vjerski propisi zaobilaze“
Na kraju izlaganja ističe da je Bog obećao, da nam je uspjeh osiguran kada Vjeru pomažemo, Ako vi Boga tj. Njegovu vjeru pomognete i Bog će vas pomoći.
Najprije treba u srcima našim da postoji iskrena ljubav prema vjeri i bogobojaznosti, a onda da sve ostalo bacimo na stranu i lične interese i plemensku i političku pocjepanost, a da svi kao braća muslimani zajednički pristupimo vezi koja je jedina da nas ujedini. Ta veza je uzvišeni dini- islam.
Na samom kraju, u ovom našem kratkom osvrtu, obilježavajući godišnjicu rođenja Mehmed ef. Handžića uočavamo da su njegovi vazovi, tekstovi, predavanja, članci i dr. pokazatelji njegovog širokog enciklopedijskog znanja i širokog spektra vjerski zbilja, koje je ovdašnje muslimane trebalo upoznati sa njihovom višestoljetnom tradicijom, vjerom islamom i njezinim pravilnim shvatanjem, te njenom primjenom u društvenim okolnostima koje su bile dio muslimana ovih prostora. On lijepom rječju, mudrim savjetom, jasnim tekstom i nadahnutim vazom zove vjeri. Svojim trudom nastoji liječiti društvene bolesti kod muslimana ovih prostora. Svi Handžićevi vazovi i tekstovi okrenuti su prema buđenju islama i uvezivanju muslimanskog safa i jačanju našeg identiteta.
mr. Ejub ef. Jašić, imam džemata Lokve-Gradac/Hadžići i Vreoci/Ilidža
