Pripovijeda se da je bio jedan vozač taksija kojeg je zaustavio siromah. Vozač ga upita dokle će, a siromah reče: „Do kraja ulice na brdu, ali nemam sa sobom ni dinara da ti dam.“ „Uđi“, reče taksista. Kad izađe iz auta, potrčaše mu njegova djeca i upitaše: „Babo, jesi li nam donio hljeba?“ „Nisam, nisam donio hljeb…“ Taksista odluči da upotpuni svoju dobrotu, pa kupi pet punih kesa hljeba i odnese mu. Allahom se zaklinjao govoreći da su djeca pola hljeba pojela u svega par trenutaka, od velike gladi i siromaštva.
Nakon toga se vozač vrati u grad, tražeći opskrbu. Zaustaviše ga dvojica turista i rekoše da ih vozi do aerodroma, potom mu dadoše 2500 lira, dok je stvarna cijena bila 500. Dok je bio na aerodromu, priđoše mu još dvojica turista koji su željeli prevoz do hotela. Dadoše mu 200 dolara, što vrijedi dvadeset hiljada lira.
Znate li šta je potom vozač uradio?
Vratio se do kuće onog siromaha, kupivši mu ukusne hrane, potom reče ovom siromahu: „Allah mi je sve ovo dao tvojim uzrokom, jer sam te uslužio samo radi Allahovog zadovoljstva.“
Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s: „Činjenje dobrih djela štiti od lošeg i teškog kraja, tajna sadaka gasi srdžbu Gospodara, a čuvanje rodbinskih veza produžava život.“
Pripovijeda: dr. Muhammed Ratib En-Nabulsi
