Krenuo dječak u džamiju na namaz, međutim desi se da zakasni, i onako tužan ulazi u džamijski harem, a ljudi već izlaze sa molitve. Dječak od prevelike tuge duboko uzdahnu, a to vidje jedan stariji čovjek koji je upravo obavio namaz.
Čovjek upita dječaka: “Zašto si tako uzdahnuo?”
Dječak mu tužno odgovori: “Uzdahnuo sam zbog tuge što nisam stigao da na vrijeme obavim molitvu.”
Čovjek mu na to reče: “Daj ti meni svoj uzdah, a ja ću tebi svoju molitvu…”
Zaista se djela vrednuju prema nijjetu (namjeri), a naše namjere zna samo Gospodar naših srca.
