Pozvan sam jedanput na vjenčanje u jedno mjesto u predgrađu Damaska. Sve se održavalo na ulici, sala nije bila potrebna; postavljene su stolice i posluživao se čaj. Tokom ceremonije sam održao govor za koji sam osjetio da će ostaviti jak dojam, pa je kasnije trideset osoba s ovog okupljanja počelo dolaziti u džamiju zbog govora, a jednom sam bio pozvan na vjenčanje, gdje je sve bilo dotjerano, grandiozno, neopisivo, a na kojem nisam vidio svjetlo ni na čijem licu.
Možeš nekad kod siromašnih vidjeti velike halove, skromnost i blizinu Allahu, a postoje i oni najbogatiji koji nikakve veze s Njim nemaju. Postoje bogati – vjernici, i bogati koji to nisu, ali je pravilo da su većina siromašnih skromni i blizu Allahu.
Pripovijeda: dr. Muhammed Ratib en-Nabulsi
