Medžlis Islamske zajednice (MIZ) Sarajevo će u okviru projekta “Putevi islama” nuditi javnosti edukativne sadržaje o našoj vjeri, tradiciji i kulturi. Na youtube stranici je objavljen serijal “Islamska tradicija Bošnjaka” gdje su imami tretirali tradicije, običaje, navike, materijalno i nematerijalno kulturno naslijeđe iz života, govora, vremena i prostora u kojem žive.
U epizodi koja tematski govori o načinima prakticiranja vjere u tradiciji Bošnjaka govore Resul ef. Alić i hafiz Rijad ef. Đedović.
Kada kažemo način prakticiranja vjere u Bosni i Hercegovini, prva asocijacija je namaz koji je kod muslimana ovih prostora razvijao disciplinu. Na namazu smo u safove poredani, skrušeni i smireni; a saf je red i oličenje urednosti i pravilnosti koju musliman nastoji praktikovati i kada je izvan safa. Tako ga namaz odgaja.
Ono što je posebno izraženo prilikom prakticiranja vjere kod muslimana ovih prostora jeste i spremanje za namaz prije nastupanja namaskog vremena. Potom se namasko vrijeme i ezan iščekuju skrušeno i smireno u džamijskim safovima.
Namaz nas, dakle, uči poštivanju vremena i preciznosti. Dok namaz obavljaju, muslimani ovih prostora ne razdvajaju sunnete od farza. Mnogi namaz smatraju nepotpunim ako su izostavili sunnete.
Primijetit ćemo da je tokom pristupa namazu posebno izražen osjećaj za čistoću. Uvijek su mislimani ovih prostora bili svjesni riječi Poslanika a.s. da je čistoća pola vjere i nastojali to djelom posvjedočiti.
Živjeti islam znači živjeti sve njegove temeljne postavke; od šehadeta, preko namaza, posta i zakata, pa do hadža. Kroz sve te naše obrede, bosanski muslimani imaju specifičnosti. Najuočljivija tačka prakticiranja vjere je namaz koji je druga obaveza, odmah nakon svjedočenja Jedinstva Allaha dž.š. i poslanstva Muhammeda a.s.
Namaz je najkonstantnija dužnost, obzirom da se praktikuje svaki dan i da postoji niz popratnih uvjeta koji se moraju ispuniti kako bi se on obavio. U tom smislu je namaz najvidljiviji oblik prakticiranja vjere.
Namaz kao obaveza je propisan u vrijeme miradža, na uzvišenom mjestu; što ukazuje na njegovo posebno mjesto i njegovu uzvišenost. Tome doprinosi i činjenica da pored stalne brige o čistoći kod muslimana, za namaz se treba posebno očistiti uzimanjem abdesta.
Tradicionalni obzir prema čistoći kod muslimana posebno je bio uočljiv u danima pandemije. Iako su se ibadeti održavali u džamijama, one nisu bili klasteri – mjesta gdje se zaraza širila. Naprotiv, bili su mjesta gdje se skupovi mogu disciplinirati i kontrolisati. Toj kontroli nas uči naš način prakticiranja vjere.
I merhamet je nešto što označava muslimane ovih prostora, jer ih tako namaz odgaja. Kroz namaz u džamiji, ljudi se upoznavaju i zbližavaju. Postaju međusobno otvoreniji i prisniji. Svjesno ili nesvjesno, kroz zajednički namaz ljudi postaju jedan tim koji korača istom cilju i ima sličnu viziju života.
Od nas zavisi kako će drugi vidjeti islam i muslimane, a bosanski muslimani koji prakticiraju islam u svom životu jesu najbolji reprezent islama i možemo biti ponosni zbog svega što je iznjedrila islamska tradicija Bošnjaka
