U okviru manifestacije “Selam Ya Resulallah”, Medžlis Islamske zajednice (MIZ) Sarajevo večeras je u Bošnjačkom institutu-Adil Zulfikarpašić u Sarajevu organizovao promociju knjige “Mavari i kršćani u Granadi 1492-1570.”, autorice Catherine Gaignard, u prevodu profesora Rijada Ganibegovića.
U uvodu promocije moderator Edin Hamzakadić je kazao da knjiga tretira život tokom pada i poslije pada Granade u ruke kršćanskih vladara nakon dugogodišnje vladavine muslimana. Nije riječ o klasičnom naučnom štivu teškom za čitanje, već simbiozi istraživačkog rada s obrisima romana uz veliku dozu akademske objektivnosti.
Prema riječima prevodioca profesora Rijada Ganibegovića, autorica knjige Catherine Gaignard je akademkinja čija je uža specijalnost odnos Španije i arapskog svijeta.Kroz sva njena djela može se primijetiti nostalgija za nekadašnjom Andaluzijom kojom su vladali muslimani.
Padom Andaluzije žrtve jedne politike su bili muslimani i Jevreji, ali i određeni kršćani. Knjiga navodi primjere okrutnosti katoličke vojske koja je uništavala tadašnju kulturu i narode u tadašnjoj Andaluziji koja je bila koncept i ideja raznolikosti i multikulturalnosti.
Inače, nakon pada Andaluzije određeni Jevreji su pronašli svoje utočište i u Bosni koja je tada bila u sastavu Osmanskog carstva.Igor Kožemjakin je u svom izlaganju kazao da je za njega knjiga bila otkrovenje, koja će upoznati čitatelje sa sudbinom muslimana i jevreja u Španiji kojima je nametnut izbor: da se isele ili da prihvate katoličanstvo.
– Iako se radi o doktorskoj disertaciji knjiga je dobro uređena za čitanje. Zajednička sudbina je bila uvod u naš zajednički život, jer su Jevreji našli utočište u osmanskoj državi. Tako dolaze i u Bosnu i možemo govoriti o jednom naslijeđenom suživotu iz Andaluzije. Knjiga nas upoznaje s raznim odredbama Katoličke crkve i te fusnote u knjizi su važne jer pokazuju koliko je autorica studiozno proučavala ovaj period – kazao je Kožemjakin.
Profesor Edin Radušić je prilikom promocije kazao da je knjigu čitao kao historičar i knjiga ima historiografski vrijednost ona ima i društvenu vrijednost kao svaka knjiga koja ponuka čitatelja.
– Knjiga neće nikoga ostaviti ravnodušnim. Autorica je imala pažljivu analizu i iskoristila mnoge dostupne izvore. Također imala je kritički odnos i sastavila je naraciju koja nas vodi kroz jedno važno razdoblje… Koliko se historijska iskustva mogu primijeniti na društvo? Tema knjige se može primijeniti na različite zajednice, kao tema: mi i oni. Stoga postoji mogućnost kompariranja s drugim okolnostima i narodima. Za mene je važna i etika autora: koliko je njegov diskurs univerzalnog humanizma i neopterećen vjerskim i drugim dimenzijama.
S te strane autorica prati proces odnosa između kršćana i Mavara koji je išao od faze tolerancije koja je kratko trajala preko faze sukoba zakona i prakse do faze nasilnog masivnog pokrštavanja kao što se desilo u procesu deosmanizacije na Balkanu kada se sve briše, ruši što bi podsjećalo na jednu kulturu. S pokrštavanjem je išlo spaljivanje svetih knjiga, čuli ste o spaljivanju broja Kur’ana, uz prijetnju smrću ko ih bude skrivao – kazao je Radušić.
Jedna od tadašnjih kraljevskih naredbi ticala se javnog spaljivanja svih primjeraka Kur’ana koje posjeduju stanovnici kraljevstva Granade, kako se navodi u knjizi: “Jer u vijeme kada je spomenuto kraljevstvo bilo naseljeno Mavarima, oni su posjedovali veliki broj neistinitih knjiga njihovog neistinitog nauka. Ove knjige trebaju biti spaljene da ne ostane nikakvog traga… Sve knjige, bez izuzetka, treba dostaviti unutar trideset dana. Ko god sačuva ili sakrije neku knjigu, zbog toga će umrijeti i izgubiti svu svoju imovinu.”
Ova mjera je dovela do uništenja više hiljada djela.
Knjigu je objavila sarajevska izdavačka kuća Kupola.
