Muftija sarajevski prof. dr. Nedžad-ef. Grabus danas je u sarajevskoj Istiklal džamiji kazivao hutbu i predvodio džuma-namaz.
Njegovu hutbu prenosimo u cijelosti:
Hvala i zahvala Allahu, dž.š., salavat i mir na Muhammeda, a.s., njegovu časnu porodicu, ashabe, sve vjernike i vjernice koji su ga slijedili i slijede u svjedočenju istina vjere. Molimo Allaha, dž.š., da spusti Svoju milost na džemat Istiklal džamije u Sarajevu. Molimo Allaha, dž.š., da živima podari uputu, a svima koji su preselili na ahiret Svoj rahmet i magfiret!
Poštovana braćo,
Džuma-namaz je propis kojeg nam je podario Gospodar svjetova kao veliku blagodat. Hutba nas podsjeti na naše obaveze i dužnosti prema Allahu, dž.š., te obaveze prema džematu i životu u zajednici.
Džumanski džemat je farz, obaveza svim slobodnim, zdravim i punoljetnim muslimanima. To jeste snažan način čuvanja zajedništva u vjeri. Temelj našeg pogleda na svijet duboko je ukorijenjen u vjeri i suštinskim vrijednostima koje je ljudima objavio Stvoritelj nebesa i Zemlje.
U suri Ibrahim čitamo ajet o Kitabu, Božijoj Riječi: “Elif-lam-ra jest Knjiga koju ti objavljujemo kako bi, s dopuštenjem njihova Gospodara, izveo ljude iz tmina na svjetlo, na Put Moćnog i Zahvalnog Allaha. Njegovo je sve što je na nebesima i što je na Zemlji, a teško li se onima koji skrivaju istinu od žestoke kazne!”(Ibrahim, 1-2).
Allah, dž.š., daje uputu i ljudima otvara puteve dobra i istine. Nikada ne znamo ko će biti sebeb, osoba preko koje će nam Allah, dž.š., pokazati svjetlo i uvesti nas u svijet Svoga Rahmeta. Zato je važno podsjećati se na upute, jer to može biti od koristi vjernicima. Kur’an ističe: “I opominji, jer, uistinu opomena vjernicima koristi! I džine sam, i ljude, stvorio samo da Mi robuju! Ne tražim od njih nikakvu opskrbu, niti tražim da Me izdržavaju” (Ez-Zarijat, 55-57).
Poštovana braćo,
Za svaki govor o vjerskim propisima važan je kontekst, postoje univerzalne istine koje povezuju sve vjernike u jednu zajednicu, ali postoje i specifičnosti na koji način govorimo i primjenjujemo propise vjere dini-islama.
Muhammed, a.s., je savjetovao da se ljudima govori na način da mogu shvatiti i razumjeti ono što se govori, kako ne bi pogrešno ili krivo tumačili propise vjere. Allahova, dž.š., mudrost je bila da su i Njegovi poslanici govorili jezikom kojeg su mogli razumjeti njihovi sunarodnjaci. Allah, dž.š., kaže: “I nijednog poslanika nismo poslali a da nije govorio jezikom svoga naroda, kako bi im mogao objašnjavati, pa bi onda Allah dao onom ko hoće da zaluta, a onoga ko hoće uputio, jer On je onaj Koji je moćan i Koji je mudar” (Ibrahim, 4).
U tefsirskim tumačenjima ovog ajeta naglašava se važnost i sposobnost prenošenja poruka koje razumije ne samo pojedinac nego i narod. U ovom ajetu je pokazatelj i uputa za naše djelovanje. Sposobnost mišljenja i artikuliranja bilo kojeg pitanja o islamu na bosanskom jeziku specifičnost je učenih ljudi koji su zaduženi obznanjivati istine vjere u ovom vremenu – ljudima koji danas žive u Bosni i Hercegovi i šire, koji razumiju naš jezik.
Jasno je da smo kao džemat i kao narod povezani sa istinama vjere, jezikom i kulturom. To naš identitet čini zajedničkim.
Zato imamo zajedničke radosti, ali i zajedničke brige.
Postoji loša ljudska navika, da više voli gledati i komentarisati tuđe, nego svoje mahane. Može li se čovjek osloboditi te loše navike? Sigurno može!
Svaki odlazak u džamiju i džemat je radost u srcima vjernika. Zato se u džemat ide fizički čist i s bismillom, veličanjem Allaha, dž.š., s čistim nijetom. To stanje duha, oslobođeno od zavisti i ogovaranja, pomaže čovjeku da gradi odnose s ljudima zasnovane na mehabbetu (ljubavi) prema Allahu, dž.š., i na međusobnom poštovanju.
Često se u međuljudskim odnosima ističu važnost poslovnosti i diplomacije koji su zasnovani na interesima. Interesi se nameću kao najvažnija komponenta u politici, poslovnom svijetu, ekonomiji – čak i u obrazovanju. Potrebno se ponekad zapitati je li to rješenje za naše vjerničke odnose?
Zajednica vjernika ne može opstati samo na navedenim oblicima interesa.
Postoji snažan islamski koncept koji se naziva ulfet. To je stanje duha pojedinca i posebno zajednice koje se može oduprijeti velikim kušnjama i potrebno ga je snažiti u turbulentnim društvenim odnosima i stanjima kroz koja prolazimo. Koncept ulfeta – povezanosti vjerničkih srca zasniva se na vjeri u Allaha, dž.š., povjerenju u Njega i potpunoj predanost Njemu. Allah, dž.š., nas podsjeća: “I vi ćete se sjetiti onoga što vam govorim, a ja svoj slučaj Bogu prepuštam. Uistinu, Bog vidi svoje robove!” (El-Mu’min, 44).
U kur’anskoj snažnoj poruci Allah, dž.š. jasno ističe da nikakva materijalna sredstva ne mogu izgraditi povezanost među ljudima: “Da si ti sve što na Zemlji ima potrošio, ne bi njihova srca povezao, ali ih je Bog povezao. On je, doista, moćan i mudar!” (Enfal, 63).
Zajednica povezana na općim principima i vrijednostima dugo traje, odnosi koji se grade na nepotizmu, korupciji i lihvarstvu poput su paučine, koja se sama od sebe raspada. Ovaj ajet nam je veliko nadahnuće da svoje odnose pokušamo razvijati i poboljšavati na ulfetu – međusobnoj povezanosti i da učimo dovu: “Allahumme ellif bejne kulubina, ve aslih zate bejnina, vehdina subules-selami, ve nedždžina minezzulumati ila en-nur!” – “Allahu ujedini naša srca, poboljšaj naše međusobne odnose, uputi nas i vodi putevima selama, mira, spasi nas i izvedi iz tmina zabludjelosti u svjetlost Istine!”
Današnji način života od čovjeka traži stalno kretanje, pokretljivost i praćenje potpuno nevažnih događaja. To stanje duha zanosi nas bezvrijednim željama i često samoovosvjetskim životom, što proizvodi odnose koji su primarno zasnovani na interesima. Kur’an nas poučava kako se možemo očistiti od stanja koje uništava i nas i ljude s kojima se družimo.
Ko primijeni i slijedi upute iz slijedećegajeta ima jasne smjerokaze u životu: “Već su se spasili vjernici, oni koji namaz skrušeno obavljaju, i koji se od besmislena govora okrenu, i koji zekat udjeljuju i koji žive moralnim životom u svojoj spolnosti!” (El-Mu’minun, 1-5)
Kur’an je neiscrpan izvor znanja i mudrosti. Želim s vama podijeliti tri vrline koje su važne svakom čovjeku, a koje su obilježja Božijih poslanika Ibrahima, Musaa i Ismaila, a.s. Te kur’anske poruke su poticaj da ih razvijamo kako bismo i na osobnom i kolektivnom planu poboljšavali svoje duhovno stanje i gradili zajednicu na međusobnom povjerenju i ulfetu.
Te vrline su: istina, iskrenost i ispunjavanje obećanja. Ibrahim, a.s., je bio veliki zagovornik istine – siddikan nebijja. Suprotstavio se svome ocu zbog lažnog i pogrešnog načina odnosa prema životu i mitoloških zabluda, ali nije izgubio milost i ljubav zato je i dalje učio dove za svoga oca. Allah, dž.š., kaže: “I sjeti se, iz Knjige, Ibrahima! On je, uistinu, veliki pobornik istine i vjerovjesnik je bio” (41, Merjem).
Osporavajući način na koji Ibrahimov otac gleda na svijet i upada u tmine idolopoklonstva, Kur’an nas uči: “Ibrahim reče: ‛Selam tebi! Molit ću svog Gospodara da ti oprosti. On je, zaista, dobrostiv prema meni’” (Merjem, 47).
Musa, a.s., je bio iskren u svome svjedočenju vjere i očišćen od grijeha u praktičnoj primjeni propisa vjere (muhlisan). Kur’an hvali njegovu iskrenost i čistoću od grijeha. “I sjeti, iz Knjige, Musaa! On je, uistinu, iskren i očišćen od grijeha bio, i bio je poslanik koji je navješćivao” (Merjem, 51). Ismail, a.s., je bio poslanik koji se držao datog obećanja (sadik al-va’di). “I sjeti se, iz Knjige, Ismaila! On se, zaista, datog obećanja držao, i bio je poslanik koji je navješćivao, i, uz to, nalagao je svojim ukućanima da namaz klanjanju i zekat daju, i kod svoga Gospodara zadovoljstvo je uživao” (Merjem, 54-55).
Slijedimo ove upute iz Kur’ana, bit ćemo i sretni i spašeni uz Božiju pomoć. Muhamed, a.s., je rekao: “Najbolji govor je Božiji govor, a najbolja uputa je uputa Muhammeda, a.s.” Svi smo pozvani draga braćo čitati i promišljati o neprolaznim i vječnim porukama Kur’ana i uputama Muhammeda, a.s.
Poštovana braćo,
Džemat Istiklal džamije je snažan i značajan za cijelu Islamsku zajednicu u Bosni i Hercegovini, posebno za Medžlis IZ Sarajevo. Radujemo se i vakufskim i obrazovnim ulaganjima u ovaj džemat.
S izgradnjom novog vakufskog objekta, uz samu džamiju, djevojčice i dječaci, omladina i džematlije imat će sadržaje koji će novim generacijama biti sigurno duhovno utočište od različitih dunjalučkih poroka s kojima se suočava savremeni svijet.
Vakuf je opće dobro od kojeg sevapi teku do kijametskog dana. Zajedno ćemo graditi, uz Allahovu, dž.š., pomoć hajrat za dobrobit svih muslimana Sarajeva. Uvjereni smo da ćemo svi s velikom radošću biti uz vakuf Istiklal džamije u Sarajevu.
Naša snaga je u vjeri u Allaha, dž.š., svjedočenju poslanstva Muhammeda, a.s., i slijeđenju njegovog Sunneta. Zajednica vjernika je snažna kada Allah, dž.š., poveže vjernička srca u ljubavi prema Njemu i Muhammedu, a.s.
Svoju pripadnost i odgovornost u zajednici pokazujemo izgradnjom i održavanjem džamija, vođenjem brige o njenom funkcioniranju i čuvanju svog džemata i zajednice uz poštivanje reda i odgovornog rada.
Molimo Allaha, dž.š., da poveže naša srca u vjeri, podari nam dobro na Ovom i Budućem svijetu! Amin.”
(Preporod.info)
