Muftija sarajevski prof. dr. Nedžad-ef. Grabus prisustvovao je danas prvoj zvaničnoj komemoraciji u Ujedinjenim nacijama u Njujorku na visokom nivou koja je bila posvećena obilježavanju 29. godišnjice genocida nad Bošnjacima u Srebrenici 1995. godine.
Komemoracija je održana u plenarnoj dvorani Generalne skupštine UN-a i prva je nakon usvajanja Rezolucije o genocidu u Srebrenici 23. maja ove godine.
Obraćanje muftije Grabusa prenosimo u cijelosti:
“Ekselencija predsjednik 78. sesije Generalne skupštine UN, ekselencije, ambasadori, cijenjeni gosti, porodice žrtava genocida i preživjeli, dame i gospodo!
Neka je na sve vas mir. Es-selamu alejkum!
Hvala vam svima na današnjem sudjelovanju na ‘Međunarodnom danu sjećanja i obilježavanju genocida u Srebrenici iz 1995. godine’, čime čuvamo pamćenje i iskazujemo počast žrtvama genocida u Srebrenici. Dozvolite mi da posebnu zahvalnost izrazim Nj.E. ambasadoru BiH u UN g. Zlatku Lagumdžiji, i njegovom timu za trud i napor koji su uložili u procesu pripreme i usvajanja Rezolucije, kao i za organizaciju današnjeg programa.
Iskrena hvala i neka vas Bog blagoslovi.
U BiH su se tokom stoljeća, simbolički kazano, dodirivali munare džamija, tornjevi katoličkih i pravoslavnih crkava te sefardske i aškenaske jevrejske sinagoge. Cijela je BiH kao išarani ćilim sa svojom muslimanskom, katoličkom, pravoslavnom, protestantskom i jevrejskom komponentom. Bosanski duh je kosmopolitski; u BiH nikome nije tijesno i ima mjesta za sve njene građane.
Ta snaga duha i zajedništva sačuvala je sve vjerske objekte tokom opsade Sarajeva od 1992. do početka 1996. i zbog te snage nije se podleglo nikakvom revanšizmu niti osveti. Sarajevo je jedan od svjetskih simbola zajedništva različitih vjerskih identiteta i stjecište različitih kultura – i to ne samo kroz sakralne objekte nego i kroz živu vjeru zajednica koje međusobno isprepletene žive u miru, svako u svom identitetu.
Tokom kasnih devedesetih godina dvadesetog stoljeća situacija u Srebrenici je bila veoma teška za preživjele žrtve genocida u Srebrenici. Među prvim povratnicima u Srebrenicu bili su imami, duhovni lideri, mladići tek izašli iz fakultetskih učionica.
Imami Damir Peštalić u Srebrenici, Elvir Hodžić u Bratuncu i mnogi drugi postali su simbol nade, snage i utjehe majkama i očevima čiji su sinovi brutalno ubijeni, ali i braći, sestrama i rođacima. Islamska zajednica u BiH i vrhovni muftija dr. Husein Kavazović snažno su stali uz sve preživjele u Srebrenici i godinama ulažu maksimalne napore da se sačuva mir i dostojanstvo preživjelih žrtava genocida, pozivajući na poštivanje ljudskog dostojanstva i nepovredivost života, časti, vjere i imovine svih ljudi u BiH.
Srebrenica nas opominje i podsjeća kako strašno nasilje devastira etičke dimenzije koje čuvaju ljudsko dostojanstvo. U Srebrenici je prekršeno zlatno pravilo – zapovijed protiv neopravdanog ubijanja – i tako je ubijeno na hiljade svjetova. Jedan čovjek je jedan svijet. U etičkom monoteizmu u Starom i Novom zavjetu, te u Kur’anu, svaka osoba je svijet za sebe.
U Svetoj Knjizi, Kur’anu Časnom, čitamo: ‘Ko ubije nekoga koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini – kao da je cijeli svijet ubio, a ko spasi jedan život kao da je spasio živote svih ljudi.’ (El-Maida, 32)
U svima nama poznatom primjeru bratoubistva, o kojem govore Biblija i Kur’an, kojeg je počinio Kabil nad bratom Habilom, imamo snažnu poruku da nisu isti ubica i nevino ubijena osoba. Ta etička poruka često se relativizira u slučaju genocida u Srebrenici – od negiranja do širenja neistina o žrtvama genocida. Zato je važno djelovanje međunarodne zajednice i lokalnih aktera da se ne dopusti poricanje i negiranje zločina genocida u Srebrenici jer to vodi u nove zločine.
Najbolji primjer moralnosti i etičnosti jesu majke Srebrenice, čija su djeca brutalno ubijena, ali su uvijek pozivale na mir, suživot i poštivanje ljudskih prava. Majke Srebrenice su moralna vertikala bh. društva, snagom svoje vjere u pobjedu dobra bile su nam, a i sada su, inspiracija u teškim suočavanjima s posljedicama genocida u Srebrenici. Na temelju etičkog monoteizma znamo da zlo i dobro nisu i ne mogu biti isto.
Od majki Srebrenice uvijek se može čuti poziv na mir, uvažavanje različitosti, ali i stalno upozoravanje da zlo ne smije prevladati. Pozivamo sve vjerske lidere da se suprotstave zlu i djeluju na uspostavljanju bratskih odnosa među ljudima, posebno da se suprotstave lažnim narativima i širenju neistine o nemogućnosti života u miru s ljudima različitih etničkih i vjerskih identiteta.
Kao ljudi vjere, moramo se suprotstaviti mržnji, netoleranciji, nedjelovanju protiv zla i nepravdi – jer one vode opasnim posljedicama i ljudskoj patnji. Sve drugo nas vodi u moralni ponor. Zato stalno pozivamo na mir.
O moj Bože, Ti si Mir i od Tebe je mir!
Dozvolite mi da ovaj govor zaključim molitvom za šehide genocida u Srebrenici, kao i za sve potlačene nevine ljude u svijetu. Neka Svemogući Bog podari milost njihovim dušama, a sjećanje na njih neka bude stalna inspiracija da gradimo bolji svijet od onog u kojem su oni živjeli.
Hvala vam na pažnji i predanosti ovom pitanju. Pozivam vas da dovom, molitvom ili minutom šutnje odamo počast žrtvama genocida u Srebrenici.
Neka je na sve njih Božiji rahmet. Hvala vam!”.
