U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog
A ko je čvrsto uz Allaha taj je već na Pravom putu. (Alu Imran, 101)
Svi se čvrsto Allahovog užeta držite i nikako se ne razjedinjujte! Sjetite se Allahove blagodati prema vama, kada ste bili neprijatelji, pa je On ujedinio srca vaša i vi ste postali, milošću Njegovom, braća; i bili ste na ivici vatrene jame, pa vas je On nje spasio. Tako vam Allah objašnjava Svoje ajete, da biste na Pravom putu ustrajali. (Alu Imran, 103)
Svi se čvrsto Allahova užeta držite. Ovaj i drugi ajeti kur’anski jasno i nedvosmisleno ukazuju na potrebu čuvanja i držanja za Allahovo uže koje se zove Islam, Kur’an ili životni put Poslanika, a.s., kojim je označio novi svjetski poredak. To je Put, koji je ohrabrio prve muslimane na jedinstvo i ostao kao model generacijama koje dolaze. Ovim je islam otvorio proces integracije i odredio joj najbrži put, pozivajući ljude da se okupljaju oko Božije riječi koja nudi univerzalne, vječne vrijednosti i poruke. Ovaj poziv ne isključuje i poziv na opće jedinstvo svih ljudi iako se u momentu Objave direktno obraća muslimanima.
I ne razjedinjujte se! U navedenom dijelu ajeta Allah upozorava imperativno. Ne razjedinjujte se, ne navodeći u čemu, oko čega ne navodeći posljedice koje proizilaze iz razjedinjenosti srca, ideologija, pokreta, frakcija itd.
I pored toga, jasno je da se ukazuje na pogubnost nesloge i međusobnog razdora, ma koje vrste bio, kao i na blagodati jedinstva i sloge. Nedvojbeno i jasno se iz ajeta može isčitati da međusobna bratska neuvažavanja, nepraštanja, sukobi vode očitoj propasti, nazadku, slabosti i nemoći, a da su solidarnost, međusobna ljubav i bratstvo osnov svakog uspjeha i napretka. I ne razjedinjujte se! Predstavlja zapovjed muslimanima od džemata do Ummeta. Muslim bilježi hadis od Ebu Hurejrea, r.a.: Allah je zadovoljan i voli kod vas troje a ne zadovoljan je i ne voli troje: On je zadovoljan i voli što Njemu ibadet činite i ništa Mu ne pridružujete, što se držite za Allahovo uže i ne razjedinjujete se i što se savjetujete sa onim koga je Allah ovlastio nad vama. Nije zadovoljan i ne voli neutemeljene i neargumentirane priče (rekla-kazala), s puno pitanja i upropaštavanjem imovine. (Muslim)
Ovdje je, kako smo to već kazali, riječ o potrebi muslimanskog jedinstva koje ne znači isključivost i zatvaranje u uski krug samo islamskog jedinstva. Iz konteksta ostalih ajeta se vidi daje cilj Kur’ana općeljudsko bratstvo. Kur’an u tome polazi od činjenice da muslimani moraju biti nosioci ove velike misli. Zato je imperativ da u tom cilju počnu od sebe, da tu poruku shvate i primjene na sebe. Ta međusobna ljubav i sloga ne mogu se manifestovati na planu općeljudske zajednice, ako ona ne postoji u dušama ljudi, dušama pojedinaca muslimana, u njihovim međusobnim odnosima unutar jedne zajednice. Kur’an dakle počinje sa promjenama od pojedinca, moralne evolucije koja predhodi svakoj integraciji i jedinstvu.
Za uspjeh u ovoj historijskoj misiji muslimanima iz navedenih ajeta se preporučuje:
a) Puna predanost i odanost islamu. U tome ne smije biti nikakva oportunizna. Sa idejama islama se ne trguje. I ne prodajite Moje ajete za nešto što malo vrijedi, što je bezvrijedno. Ideje islama u očima onih koji ih usvajaju moraju biti najveća vrijednost, najljepši dar, veći od svega drugog što je čovjeku drago, čak i od njegova života. Odanost ovoj ideji treba da predstavlja takvu snagu koja će ga stalno i neumoljivo pokretati na akciju, bez obzira na sve poteškoće i žrtve. Takva odanost je prvi uvjet za uspjeh. Musliman mora ustrajati na Božijem putu i na tom putu izgarati. Samo se na taj način može služiti ideji i pobijediti.
b) Za uspjeh u ovoj misiji, pored duhovne snage koja se crpi iz ideje, potrebna je i ekonomska snaga i moć. Najbolji primjer je uspostavljanje prve islamske države u Medini. Ta ekonomska snaga i moć osiguravaju se iz prirodnih resursa ali putem jedinstva i međusobnog povezivanja. Potreba ujedinjavanja i integracije je danas više nego očita. Ona je postala imperativ našeg vremena. Ta tendencija je dobila svoje konkretne oblike u vremenu koje živimo kroz Ujedinjene nacije, Evropsku uniju, zajedničko tržište, Islamsku konferenciju, Islamsku banku za razvoj itd. Muslimanski je problem kako prevazići suviše uske, lične i sebične interese, koje tako određuju suviše usku bazu udruživanja. Kur’an je pozvao ljude da se ne zatvaraju u granice uskih interesa, uputio ih da se međusobno povezuju na principu borbe za bolji život i za ostvarivanje viših ljudskih vrijednosti. Potpomažite se u dobru i pobožnosti a ne u griješenju i neprijateljstvu. I imperativno naredio da se u Božijij riječi ujedine i čvrsto prihvate za to Allahovo uže.
Jedinstvo kojem nas poziva Allah, dž.š., nije imaginarno, nije parola, ono podrazumijeva aktivno jedinstvo kroz različite zajedničke programe i aktivnosti. Ideja jedinstva i međusobnog povezivanja nam se nameće kroz Kur’an i to kroz konkretne i različite obrede (namaz, post, zekat, hadž) kojim se jača svijest o Bogu i potreba međusobnog uvažavanja i pomaganja. Neke od tih obaveza moguće je obaviti samo u džematu, u određeno vrijeme i na određenom mijestu. Tako nam Allah ukazuje na najbolji način na jedinstvo, na potrebu zajedničkog života, na zajedništvo u različitosti naših boja, nacija i jezika. Iz ovoga proizilazi da bez zajedništva, međusobne saradnje i pomaganja nema uspjeha i da ono nema alternativu. Brojni su hadisi koji govore o potrebi međusobnog pomaganja koje vodi jedinstvu i zajedništvu: Vjernik je za vjernika kao dijelovi zgrade koji podupiru i drže jedan drugog. Ili musliman je muslimanu brat, neće mu nepravdu učiniti niti će ga na cjedilu ostaviti.
Onome ko bude pomogao svome bratu da savlada nevolje i podmiri svoje potrebe, Allah će ispuniti želje i otkloniti mu njegove nevolje. Onome ko bude olakšao muslimanu kakvu tegobu, Allah će olakšati njegove tegobe na Sudnjem danu.
Svaki musliman i svaka generacija muslimana treba dati svoj doprinos tom glavnom cilju svih muslimana – jedinstvu – prvo unutar svoje porodice, džemata, države i Ummeta. Muslimani jesu jedinstveni i ujedinjeni po svojoj Knjizi, svojoj Kibli, svome Poslaniku, a.s., osjećajima i ljubavi jednih prema drugima. Međutim, ono što svi primjećuju je razjedinjenost u ekonomskom i političkom smislu. Postoji li islamski svijet ili Ummet kao politička kategorija? Postoje li pitanja na koja muslimani mogu odgovoriti jedinstveno, s jedinstvenim političkim stavom?
Koliko i šta ulema može uraditi i doprinijeti da tok povijesti krene novim putem, koliko joj je ostavljeno prostora da može djelovati i koliko se sama ulema izborila za svoj utjecaj na muslimane. Ne postavljam pitanje da mi se odgovori nego prosto da o tome razmišljamo. U pravilu slabe i nemoćne, bilo pojedince ili zajednice, malo ko voli, i gotovo su uvijek krivi za sve. Zato budimo jaki držeći se Allahovog užeta.
