Gost hatib u Ratnoj džamiji na Igmanu danas je bio mr. Salem-ef. Dedović, muftija mostarski. Hutbu prenosimo u cijelosti:
Hvala Allahu Gospodaru svjetova, Kojemu pripada istinska vlast i na nebesima i na zemlji. On je Taj Koji daje vlast kome hoće, i oduzima vlast od koga hoće! I uzvisuje koga hoće, i unizuje koga hoće! Kod Njega je istinsko dobro! On je, doista, Svemoćan! Neka su Allahovi blagoslovi i mir na poslanika Muhammeda, pečata vjerovjesnikā, njegovu časnu porodicu i vrle drugove ashabe. Neka je Allahov rahmet na sve bosanske šehide, a Njegova uputa i blagoslov na istrajne Allahove robove koji slijede put vjere, morala i dobročinstva. Amin.
Draga braćo,
Dragocjeno je što se u igmanskoj džamiji održava i čuva kontinuitet našeg sedmičnog ibadeta, džume –namaza u kojoj je velika korist i blagoslov za muslimana i za zajednicu u cjelini. Ove i ovakve slične džamije i džemati, koje ne okružuje određeno naseljeno mjesto koje gravitira ovoj džamiji, za nas imaju poseban značaj, jer u njima prepoznajemo njihovo mjesto i ulogu kao vjerskih orjentira, ali i kao simbola našeg otpora, borbe za goli opstanak, čast, dostojanstvo i slobodu muslimana. Takvu poruku imaju i naše džamije u brojnim džematima diljem Hercegovine, koji su usljed sistematskog protjerivanja muslimana, svedeni na biološki minimum Bošnjaka. Nemjerljivi značaj predstavljaju im podrška i zijaret koju im pružaju džematlije i džemati iz unutrašnjosti zemlje. To je borba da se sačuva žiška vjere i prenese u nasljeđe sljedećoj generaciji.
Kao muslimani moramo istrajavati, a ne posustajati. Istrajnost je vjernička odlika na koju nas je uputio naš Poslanik, a.s.:
„Najdraža djela kod Allaha su ona koja se čine u kontinuitetu, pa makar ona bila i malehna.“
Naša ljubav, vjernost i opredjeljenost za domovinu i državu ne smiju malaksati i nikada doći u pitanje. Takav odnos moramo imati prema našim institucijama, kako državnim, tako i onim islamskim. Pojedinci su prolazni, ali te vrijednosti kao obilježja sistema, reda i poretka, ostaju i važnije su od bilo koga pojedinačno. Ne smijemo nasjesti na propagandu davno zaoštrenu koja želi da ovu državu i njenu strukturu obezvrijedi i obesmisli, da se kod ljudi izgubi povjerenje u nju.
Demokratsko pravo izbora predstavnika vlasti koji odlučuju o pitanjima od općeg značaja, važno je i ne smije se podcijeniti. Naprotiv, od vjernikā se traži da dadnu svoj doprinos u svemu što se tiče javnih stvari i zajedničkog interesa.
Stanje u državi i društvu jeste puno raznolikih manjkavosti, slabosti u sistemu, neefikasnosti u izvršavanju i ispunjavanju. Jeste tako, ali nije za banalizacije i obezvređivanja. Tome itekako doprinose oni koji čine sve da se institucije sistema blokiraju i destruiraju. Društvo, sistem i državu čine i grade odgovorni pojedinci. Ne nastaje ništa samo od sebe. Bez velike žrtve, odricanja i volje ne može se izgraditi efikasan sistem. Nije edeb rušiti zgradu, već je edeb zgradu održavati i popravljati. Trebamo cijeniti slobodu i prilike. Valja se stalno podsjećati na to da trebamo Allahu neprestano zahvaljivati na blagodatima vjere, slobode, domovine, života koji nam je dao, zdravlja, imetka, čistoga zraka, bistrih rijeka, ovih ljekovitih šuma, poput ove igmanske. Sve to nas treba voditi ka spoznaji vrijednosti ovih blagodati i našoj trajnoj obavezi da ih čuvamo i štitimo od svakog vida zloupotrebe i uzurpacije.
Cijenjena braćo muslimani,
U mjesecu rebiu-l-evvelu smo, mjesecu Mevluda – rođenja posljednjeg Allahovog poslanika Muhammeda, a.s., kojeg je Svevišnji uputio ljudskome rodu kao milost, nadu i putokaz! On je Božiji poslanik, ali i čovjek koji živi zemaljskim životom svakoga od nas, pa ga nalazimo i u radosti, i u žalosti, u nadama i u brigama, u pobjedama i porazima, u ratu i u miru. On je čovjek koji se raduje životu, i živi ga u punini. On se raduje dočeku koji su mu priredili stanovnici Medine kad čini hidžru.
Sretan je što gradi medinsko društvo – državu sa svim ljudima različitih vjera i opredjeljenja koji priznaju i prihvataju pravo na slobodu vjere, i u kojem se na principu “Vama vaša, a meni moja vjera“ uspostavlja jednakopravna zajednica slobodnih ljudi.
On je tužan i zabrinut kada ga stanovnici Taifa grubo odbiše primiti i salušati njegov poziv na spas. Čak štaviše, prirediše mu poniženje i zadaše fizičku bol, protjerujući ga iz grada. Ali, Poslanik svoju tugu i nemoć povjerava svome Stvoritelju, tražeći od Njega da uputi one koji ne znaju, koji imaju predrasude i stereotipe.
U Poslanikovom predanom, isplaniranom radu, koji je uvijek prožimala mudrost odabira, mjera u djelovanju, visoka kultura i maniri u ophođenju, te jezgrovit, jasan i elokventan govor, nalaze se odgovori zašto je uspio i postizao takve, fantastične rezultate. A evo kur’anskog odgovora, da nam otkrije Poslanikovu metodologiju rada i djelovanja u vjeri i životu uopće:
“Zahvaljujući milosti Božijoj ti si prema njima blag, a da si osoran i grub, razbježali bi se iz tvoje blizine. I zato, praštaj im i moli da im bude oprošteno i dogovaraj se s njima o poslovima koji predstoje, ali kada se odlučiš, onda se na Boga osloni, jer Bog, zaista, voli one koji se na Njega oslanjaju.“
Mi njegovi sljedbenici u Poslaniku, a.s, nalazimo nalazimo inspirativni model vjere, morala i životne harmonije. Privilegovani smo, da slijeđenjem tog uzornog modela, mi ustvari živimo s Poslanikom kao da je on među nama. S Poslanikom smo čvrsto kada budemo životu i životnim pitanjima pristupali tako što ćemo prvo sebe iskreno preispitivati, svoju ulogu, odgovornost; da li smo sve poduzeli što je bilo do nas, da nam ne bude uvijek neko drugi adresa za sva pitanja i probleme koji su pred nama.
Poslanik je bio čovjek rješenja i tražio je za ljude i zajednicu najbolja rješenja. Bio je Poslanik milosti, dakle imao je suosjećanja, razumjevanja i puno, puno obzira prema ljudima. Nije proklinjao, napadao, etiketirao, mrzio. Nije širio ni očaj, ni beznađe ni strah među ljudima. Njemu je Allah kao dar, kao posebnost, podario govor koji je obuhvatao suštinu stvari; govor koji je bio jasan i jezgrovit, i njime je obuhvatao pojam i pitanje u cjelini, u svim njegovim bitnim aspektima. S Poslanikom, želimo li se identificirati, onda nam valja više govoriti jezikom dobra, mira, povjerenja, jezikom vjere koji uči, koji poziva na dobro i spas, a kloniti se jezika koji je zaposlen dangubom, besposlicom, i u nekom nemaru od kojeg koristi nikakve nema.
Poslanik i njegova generacija, vrli ashabi, uspjeli su stoga što su ideju i učenje islama pretočili u živu praksu, u konkretno djelovanje. Mjera našega uspjeha u islamu ogleda se u stepenu naše praktične privrženosti islamu i njegovim propisima, te u dosljednosti u postupanju po onome što znamo i što smo naučili. To je kvalitet i mjera našega islamijjeta. Ona se uvijek ogleda u djelu, u činu, u konkretnom postignuću. Teorije, očito je, imamo sasvim dovoljno, ali učinka ne toliko.
Draga braćo,
Bdijmo na našim bedemima vjere, slobode i domovine. Jačajmo naše međusobno povjerenje, gradimo odnose na vjeri, ljubavi, poštovanju i solidarnosti. Nek nam je u svakoj prilici na umu Poslanikovo, a.s, jasno uputstvo:
„Bog je na pomoći čovjeku, sve dok je čovjek na pomoći svom bratu“.
Zajednicu muslimana i naše džemate čuvajmo od nereda, smutnji i podjela. Pouzdajmo se jedni u druge i razvijajmo ovu zemlju na dobrobit onih koji će doći poslije nas.
Svemogući Allahu osnaži nas u istrajnosti, pomozi nas u nemoći, blagoslovi sve naše puteve koji vode Tvome zadovoljstvu i sačuvaj nas nevolja i kušnji koje ne možemo ponijeti. Amin.
