Hvala i zahvala pripada Uzvišenom Allahu, dž.š., Gospodaru nebesa i zemlje Koji je Onaj koji je Milostiv i Koji prašta grijehe onima koji mu dođu sa iskrenom teobom. Neka je salavat i selam na Resulullaha, a.s., Božijeg Poslanika i Miljenika koji nas je podučio načinu života. Neka je salavat i selam na njegovu časnu porodicu, na njegove ashabe, na naše šehide i na sve one koji ga slijede, iskreno čineći dobra djela do Sudnjega dana.
Draga i cijenjena braćo, večeras je 15 noć mjeseca ša’ bana koju obilježavamo kao noć Allahovog, dž.š., oprosta i milosti. Ona je nagovještaj mjeseca Ramazana i milosti koja će nam biti ukazana. Lejletu-l- berat, kako je nazvana je posebna prilika za svakoga onoga koji traži Allahov, dž.š., oprost i milost. Hazreti Aiša, r.a., prenosi: „Allahov Poslanik, a.s., je jedne noći klanjajući noćni namaz toliko dugo ostao na sedždi da sam pomislila kako je umro. Ustala sam, dodirnula mu kažiprst, a on se pomače i podiže glavu sa sedžde. Kada je završio namaz rekao mi je: ‘O Aiša, o Humejra! Da li si pomislila da te je Allahov Poslanik, a.s., obmanuo?’ Rekoh: ‘Ne, tako mi Allaha, Allahov Poslaniče, nisam to pomislila, nego sam pomislila da si umro zato što si dugo ostao na sedždi.’ Poslanik, a.s., tada reče: ‘A znaš li ti koja je ova noć?’ Rekoh: ‘Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju.’ On reče: ‘Ovo je noć polovine šabana. Uzvišeni Allah večeras pažljivo promatra Svoje robove i oprašta onima koji traže oprost i obasipa Svojom milošću one koji milost mole. Bez ičega ostavlja samo one koji mrze druge (zle osobe).‘“ ( Bejheki)
Hazerti Aiša, r.a., također prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: „Allah, dž.š., se spušta na nama najbliže nebo 15. noći šabana i oprasti grijehe većem broju osoba nego što ima dlaka u vuni Benu Kelbovog stada.“ ( Tirmizi) Također na odabranost petnaeste noći ovog mubarek mjeseca ša’ bana ukazuju brojne predaje, a u jednoj od tih predaja Allahov Poslanik, a.s., rekao je: “Uzvišeni Allah u noći koja se nalazi u polovini mjeseca ša‘bana gleda Svoja stvorenja, i oprašta svim Svojim stvorenjima, osim idolopokloniku – mušriku i tiraninu.” ( Ibn Hibban, Ahmed)
Draga braćo, svako od nas želi Allahov, dž.š., oprost i Njegovu milost. Na nama je da se kajemo za naša djela jer nas je Resulullah, a.s., podučio koliko je važan istigfar. Danas želim da se sjetimo jednog slučaja iz Sire Resulullaha, a.s., i pokajanja jednog ashaba te da vidimo šta je bitno u pokajanju i koji su to uslovi da se Gospodar smiluje i primi našu teobu.
Resulullah, a.s., je 9. H.g. poduzeo pohod na Tebuk koji je u Sirama nazvan kao Tegobi pohod zbog teškoće koja je pratila ashabe i mudžahide prilikom ovog pohoda. Ovo je pohod koji je bio jako značajan i u kojem je učestvovalo 30. 000 mudžahida. Međutim ovaj pohod je pokazao munafike i otkrio njihove namjere i zlobu. U svim Sirama se spominje jedan događaj o trojici ashaba koji su izostali iz njega počinivši grijeh ali i njihovom pokajanju. Jedan od te trojice je i Ka’b ibn Malik, r.a., koji kaže da nikada nije izostao ni iz jednog pohoda osim pohoda na Tebuk. Resulullah, a.s., je obznanio da želi da ide na Tebuk jer je put bio dug a vremenski uvjeti teški za taj dio godine. Ka’b, r.a., kaže da nikada nije bio spremniji za pohod od tog puta. Međutim gledao je ljude kako se pripremaju za put ali on nije ništa činio. Kaže da je mislio: „Ja to mogu kada hoću.“ Prošlo je nekoliko dana i Resulullah, a.s., je otišao a Ka’ b je mislio da će ih stići, sve dok mu nije bilo jasno da je propustio pohod i da neće učestvovati sa Poslanikom, a.s. Kaže da je tada shvatio da su u Medini ostali samo munafici koji su našli oprvadanje i ljudi koji su bili nemoćni. Draga braćo pogledajmo prvu stvar koja je jako bitna a to je odgađanje. Svako od nas odgađa pokajanje ili činjenje dobrih djela, ali sve do jednog trenutka kada shvati da je upao u velike probleme.
On nam kazuje da je prošlo neko vrijeme i da se Resulullah, a.s., vratio sa Tebuka te je u džamiji klanjao dva rekata i da su ljudi počeli dolaziti i pravdati se Resulullahu, a.s., za svoj izostanak. On kaže: „ Kad sam ja došao on se nasmiješio osmjehom ljutitog čovjeka i rekao: „ Dođi.“ Prišao sam i sjeo pored njega, a on me je upitao: „ Šta se to desilo s tobom, zar nisi kupio jahalicu?“ Rekao sam: „ Tako je i tako mi Allaha, da sam pred nekim drugim od ljudi ovoga svijeta gledao bih da se spasim njegove srdžbe nekim opravdanjem, a meni je data sposobnost rasprave. Ali, tako mi Allaha, znam da ako ti danas kažem lažan govor kojim ćeš biti zadovoljan, Allah će te ubrzo učiniti srditim na mene, a ako ti kažem istinu zbog koje ćeš se naljutiti na mene, ja se time nadam nagradi od Allaha. Tako mi Allaha nisam imao opravdanja! Nikada do sada, kada sam izostao iza tebe nisam bio spremniji.“ Resulullah, a.s., mu je rekao: „ Rekao si istinu! Ustani i idi dok ti Allah ne presudi.“ Braćo moja draga, ovo nam je druga velika pouka a to je iskrenost u svome životu. Ovaj ashab je učinio grijeh. Zostao je i napustio Resulullah, a.s., kada je trebao biti tu ali je ostao iskren i kazao istinu i pogledao u oči sam sebi i priznao grijeh. Ovo nam fali jer često puta nismo spremni da priznamo sami sebi da smo u krivu.
Nakon ovoga za njega i trojicu ljudi koji su postupili isto slijedi teških 50 noći. Resulullah, a.s., je naredio ashabima da ih totalno ekskomuniciraju. Niko sa njima nije htio da priča niti bilo šta radi. Dvojica drugih ashaba su ostali u kućama i stalno plakali od tuge i pokajanja. 50 noći plača za jedan grijeh. Kajemo li se mi toliko za svaki grijeh. Ka’b kaže da je išao u džamiju među ljude ali ga niko nije htio gledati, čak ni Poslanik, a.s., nije htio da mu daje nikakav išaret. Ovo je treća pouka nama a to je jesmo li mi društvo koje osuđuje one koji griješe ili ih potiču na grijeh? Molim vas da o tome razmislite. Čak mu je dolazila ponuda od kralja Gassana da mu dođe jer bi ga on prihvatio ali on nije htio da ide nego je ostao čvrst. Nakon 40 noći Resulullah, a.s., im naređuje da se rastave od svojih žena u posteljama. Ostali su u brakovima ali nisu spavali zajedno. Čak i žena ga je ukorila.
Tek nakon 50 noći, kada im je zemlja postala tijesna dolazi objava i olakšanje i muštuluk Ka’bu i njegoj dvojici drugova. Čuo je povike: „Raduj se o Ka’ be.“ Ušao je u džamiju a ljudi su mu čestitali, a prvi je to učinio Talha ibn Ubejdullah, r.a. Kada je nazvao selam vidio je Resulullaha, a.s., i njegovo lice koje je blistalo od radosti, te mu je rekao: „ Raduj se najboljem danu koji si doživio od kako te majka rodila!“ Rekao sam: „ Je li od tebe Allahov Poslaniče?“ Odgovorio je: „ Od Allaha, dž.š.“ Gospodar je ovim povodom objavio: „ Allah je oprostio Vjerovjesniku i muhadžirima i ensarijama, koji su ga u Tegobom času slijedili, u vrijeme kada se srca nekih od njih zamalo nisu pokolebala, On je poslije i njima oprostio jer je on prema njima blag i milostiv. A i onoj trojici koja su bila izostala, i to tek onda kada im je zemlja koliko god da je bila prostrana, postala tijesna, i kada im se bilo stisnulo u dušama njihovim, i kad su vidjeli da nema utočišta od Allaha osim samo u Njega. On je poslije i njima oprostio da bi se i ubuduće kajali, jer Allah uistinu prima pokajanje i milostiv je. O vjernici bojte se Allaha i budite sa onima koji su iskreni.“ ( Et- Tewbe; 117- 119.) Allahu ekber, kakav je ovo bio muštuluk za one koji su pogriješili ali se iskreno pokajali.
Gospodaru molimo te da nam oprostiš naše grijehe i da ih pobrišeš, daj nam iskrenost u naša prsa i da se kajemo i vidimo svoje grijehe. Amin!
