Hvala Allahu, dž.š., Koji nas je u najljepšem obliku stvorio, Koji nam je dao razum i srce i poučio nas imenima svih stvari. On nas je poučio kako da se njima koristimo. Hvala Mu na blagodatima života i smrti, na dobrima koja nam je ustupio, na iskušenjima kojima nas ojačava, na snazi kojom savladavamo prepreke i poteškoće.
Neka su naši salavati na pejgambera Muhammeda, a.s., njegovu čistu porodicu i ashabe koji su ga slijedili i svojom žrtvom doprinijeli da se posljednja Allahova riječ raširi po Zemlji.
U Svojoj beskrajnoj milosti, Uzvišeni je svemu dao ulogu i značenje na ovom svijetu. Mi se možemo pohvaliti da nas je odredio za najplemenitiju misiju. Nama je odredio i naredio da širimo dobro i mir u svom neposrednom okruženju i u svijetu. Naredio nam je da sve resurse koje imamo upotrijebimo za tu misiju. I da je nikada ne prekidamo: i u miru, i u ratu, i u vrijeme smutnje.
Velika kur’anska istina nam kazuje da naše ljudsko biće počiva na dva stuba: onom fizičkom, materijalnom, i onom vrijednosnom, duhovnom. Bez jedne od njih čovjek je krnjav.
Kur’an kaže: Svaki je čovjek na gubitku, osim onih koji vjeruju i dobra djela čine, i koji istinu i strpljenje jedni drugima preporučuju. (Sura El-‘Asr)
Zar nam nije u ovom kratkom poglavlju vrlo jasno osvijetlio put naše sreće i našeg uspjeha?
S druge strane, Uzvišeni nas i upozorava na ono loše što možemo sami sebi učiniti. Gubitak na koji Kur’an upozorava nije samo gubitak snaga od ovoga svijeta, već gubitak istinske snage čovjekove, gubitak vrijednosti koje čovjeka čine čovjekom. Allah je Adema i Havu načinio praiskonskim modelom harmonije i savršenosti u stvaranju i svi smo s njima povezani. Svaki muškarac i svaka žena nose u sebi drevnog Adema i drevnu Havu, svoju i njihovu sudbinu, počast i iskušenje.
Svemogući Bog je stvorio čovjeka u najljepšem obliku i dao mu najbolje stanište, džennet, bašče Adena. Na to nas podsjeća u Časnom Kur’anu:
وَقُلْنَا يَا آدَمُ اسْكُنْ أَنتَ وَزَوْجُكَ الْجَنَّةَ وَكُلَا مِنْهَا رَغَدًا حَيْثُ شِئْتُمَا وَلَا تَقْرَبَا هَٰذِهِ الشَّجَرَةَ فَتَكُونَا مِنَ الظَّالِمِينَ
I Mi rekosmo: „O Ademe, živite, ti i žena tvoja, u dženetu i jedite u njemu koliko god želite i odakle god hoćete, ali se ovom drvetu ne približujte, pa da sami sebi nepravdu nanesete“.
Taj dženet Adema i Have nije mjesto neograničene slobode. Ono je omeđeno, ograničeno uvjetom kojim se postavlja granica između materijalnog svijeta i duhovnih vrijednosti, koje Kur’an naglašava riječima: Ali se ovom drvetu ne približujte, pa da sami sebi nepravdu nanesete.
Adem i Hava su sazdani od vrijednosti koje su njegove granice. To su one nevidljive crte koje našu ličnost čuvaju na okupu, i koje nas čine čestitim i plemenitim bićima. Samo po tim granicama Adem i Hava jesu ljudi, a mi njihovi sinovi i kćeri.
Vremenom smo mnoge granice, mnoge vrijednosti svoga bića pogazili, iz svoje obijesti, oholosti, pohlepe i samoobmane. Danas, duhovni Adem i Hava, koji se nalaze u nama, lutaju bespućima svijeta, bez pravca i cilja. Čovjek se pogubio, i dok ne obnovi duhovni poredak u sebi, zemaljskog mira i poretka neće biti.
Jedna od velikih vrijednosti naših života je porodica. Ona je mjesto i stanište iz kojega smo svi ponikli, a koje ovih nekoliko posljednjih decenija nemilosrdno uništavamo, odajući se razuzdanom životu, nagonu za uživanjem i najnižim životinjskim strastima. Sve je manje sklopljenih brakova, a i oni koji su sklopljeni se sve teže održavaju. Sve je manje djece u našim porodicama, a razlog je banalan: ne želimo podnositi tegobe njihovog odrastanja, kao da je naše odrastanje našim roditeljima bilo lagahno i bez poteškoća.
Kao muslimani, dužni smo tražiti lijeka za svoj hal, tamo gdje ga možemo naći. Taj lijek je u našim knjigama, u Kur’anu i u knjigama o postupcima Muhammeda, a.s. Njih moramo iznova čitati i tumačiti, kako bismo ponovo došli na stazu i pravac kojim možemo doći do našeg spasa.
Ono što možemo naučiti čitajući Kur’an-i-Kerim jeste to da Allah porodicu oslovljava riječju bejt, što doslovno znači „kuća“. Otuda je i naziv za Kabu Bejtullah.
وَإِذْ يَرْفَعُ إِبْرَاهِيمُ الْقَوَاعِدَ مِنَ الْبَيْتِ وَإِسْمَاعِيلُ رَبَّنَا تَقَبَّلْ مِنَّا ۖ إِنَّكَ أَنتَ السَّمِيعُ الْعَلِيمُ
I dok su Ibrahim i Ismail temelje Kuće podizali, oni su molili: „Gospodaru naš, primi od nas, jer Ti, uistinu, sve čuješ i sve znaš.“
Allah, dž.š., ne oslovljava Kabu kućom kao građevinom od cigle i betona. On upotrebljava izraz bejt, aludirajući na porodicu, ljudski rod, koji će ova Kuća svijati pod svoje skute i okupljati ih oko sebe, kao porodicu u međusobnoj ljubavi i povjerenju. Vidi se to iz ajeta:
„Gospodaru naš, učini nas dvojicu Tebi odanim, i porod naš neka bude odan Tebi, i pokaži nam obrede naše i oprosti nam, jer Ti primaš pokajanje i samilostan si!“
Također, Kur’an i Vjerovjesnikovu porodicu naziva Ehlul-bejt:
إِنَّمَا يُرِيدُ اللَّهُ لِيُذْهِبَ عَنكُمُ الرِّجْسَ أَهْلَ الْبَيْتِ وَيُطَهِّرَكُمْ تَطْهِيرًا
Allah želi da od vas, o porodico Poslanikova, grijehe odstrani i da vas očisti.
Draga braćo i sestre.
Kada Kur’an upotrebljava izraz bejt za kuću, to nije slučajno. Jer, u Kur’anu, kao i u postojanju svijeta, nema ništa slučajno. Bejt je kuća, dom. Bejt je porodica, koju čine roditelji, djeca, unuci i unuke. To je stanište koje krasi međusobna ljubav, sloga i solidarnost. Bejt je sigurnost, uzajamna briga za potomstvo i ta obaveza je podjednako raspoređena i na muškarca i na ženu. Za propast porodice, nikada nije krivica samo na jednoj strani, ma kako o tome mi sudili.
Da li je naša kuća, naš bejt, onakva kako je Kur’an oslikava ili je i to tek puka građevina, unutar koje se odvija hladan život, bez ljepote i ljubavi, pun stresa, nervoze i galame, ili, ne daj Bože, nasilja, fizičkog ili mentalnog?
Hoću da vjerujem da je bejt svakoga od nas mjesto ljubavi i milosti. Hoću da vjerujem u to, jer oni koji se Boga boje, bilo da su muškarci ili žene, neće sebi dozvoliti da postupe drugačije od onoga što im On zapovijeda. Učinit će sve da jedni drugima olakšaju. I onda, kada nema izgleda da se kuća održi, postupit će čovječno. Allah kaže:
Kada pustite žene, onda ih, prije nego što ispune propisano vrijeme pričeka, ili na lijep način zadržite ili ih velikodušno otpremite. I ne zadržavajte ih da biste učinili nasilje; onaj koji to učini ogriješio se prema sebi. Ne igrajte se Allahovim propisima.
Kuća u kojoj ne vlada ljubav je kuća grubosti, svađa i svakovrsnih problema. To je kuća u kojoj se ne poštuje Božija riječ, jer ne postoji nikakav ljudski autoritet koji je može zaštititi ukoliko se u njoj ne poštuje Božija riječ i sunnet Allahovog Poslanika.
Zato, unesimo u svoje kuće svjetlo vjere, pa će nam se i ljubav ukazati kao Božije spasenje.
Odvojimo dio vremena za namaz, zajednički objed i razgovor. Ostavimo te društvene mreže i serije na televiziji, koje smo tako strasno prigrlili da smo se izgubili u fikcijama, gibetu i ogovaranju.
Zagrlimo svoju porodicu, razgovarajmo sa svojom djecom i svojim roditeljima. Ne dozvolimo da fikcija i mahala preko serija i interneta uđu u našu porodicu. Uništit će je! Ako to dozvolimo, predali smo je lošem i nepouzdanom čuvaru. Porodicu moramo štititi od drugih, ali i od samih nas.
Molim vas, braćo i sestre, ne činimo nasilje jedni drugima. Pogotovo to ne činimo svojim porodicama. Nemojmo zaboraviti da je ovaj svijet ahiretska njiva i nemojmo sijati na njoj nasilje, jer ćemo ubirati gorke plodove.
Čuvajmo ljubav i slogu u svojoj porodici i u svom džematu. Dok to dvoje bude snažno, bit će snažan i naš narod. Neka nas Allah sačuva teških iskušenja. Čuvajte i pazite jedni na druge kao što prava braća i sestre čine.
Na kraju, želim podsjetiti na riječi Muhammeda, alejhiselam, koje on prenosi od Gospodara svjetova: Ja sam Sebi zabranio nasilje i vama ga zabranjujem, pa nemojte činiti nasilje jedni drugima! (Muslim)
Pred nama je noć Lejle-i berat, to je velika noć! Noć Božijeg oprosta i šefa’ata, zauzimanja za grješnike. Zamolimo Allaha u ovoj noći u kojoj On svoje robove oslobađa od džehenemske vatre, da nama i našim najmilijima oprosti grijehe i izbavi nas iz belaja koji nas je pogodio u ovim danima.
Allahu naš, podari nam snage, strpljenja i milosti da istrajemo na Tvom putu kao muslimani!
Amin!
