Zahvala Allahu, dž.š., na svim blagodatima koje nam je podario. Salavat i selam na Božijeg Poslanika, s.a.v.s., njegovu porodicu, ashabe, šehide islama, šehide bosanske i sve sljedbenike islama do Sudnjeg Dana.
Muslimani su uvijek bili dobročinitelji i davali su za vjeru islam, ali se nikad nisu rasipali imetkom bespotrebno. Ulagali su svoj trud pomoću kojeg su sticali dobra, a s druge strane su davali i pamagali drugima. U svom davanju željeli su zadobiti Božije zadovoljstvo i pokazati svoju iskrenost. Musliman je sretan i radostan kad može nekome pomoći, a za njegovu sreću i radost postoji više razloga koje samo iskrena i čedna ljudska duša može razumjeti. On živi svoj život u skladu Kur’anskog ajeta u kojem Allah, dž.š., podstiče sve nas na razmišljanje i ukazuje nam kome pripada imetak koji udjeljujemo. Allah, dž.š., nam poručuje: „ Dobro koje podijelite vaše je, dijelite samo u želji za licem Allahovim!“ Ti koji daješ u težnji za Allahom, dž.š., nagrada će i biti od Njega. Bit ćeš nagrađen prema svojoj namjeri i nijjetu. Dalje nam govori: „ A ono što od imetka udijelite drugima, to će vam se nadoknaditi i neće vam se nepravda učiniti.“ ( El- Bekare, 272.) Sve ono što čovjek bude udijelio na Njegovom putu, to će mu uzvišeni nadoknaditi i bit će zato nagrađen, ali mora u to biti potpuno ubijeđen. Neka čovjek ne misli da je udijeljeni imetak propao i izgubljen, naprotiv treba biti uvjeren da udijeljeni imetak trajno ostaje i da se uvećava, dok imetak koji nije udijelio nestaje.
Ebu Kebša Omer b. Sa’d el- Enmari, r.a., prenosi da je čuo Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kako govori: „ Zaklinjem se na tri stvari i dobro upamtite što ću vam reći: sadaka neće čovjeku umanjiti imetak.“ Jedno od svojstava vjernika i mutekija je da se brzo odazovu Allahovoj, dž.š., naredbi, a sadaka je jedna od naredbi koju je Uzvišeni propisao i podstiče na njeno davanje. Biti u mogućnosti otkloniti određene poteškoće u životu je velika stvar za svakog muslimana. Sadaka pruža takvu mogućnost i ona otklanja naše poteškoće, zato nemojmo biti od onih koji će u životu zanemarivati istu. Koliko je sadaka velika stvar u islamu i koliko će biti cijenjena na ahiretu govori i činjenica da će za one koji daju sadaku biti posebna vrata na koja će ući u Džennet.
„ Niti će se čovjeku učiniti nepravda, pa se u njoj strpi, a da mu Allah neće povećati ponos.“ Da li smo mi muslimani koje Poslanik, s.a.v.s., opisuje da svom bratu muslimanu, kao i bilo kojem drugom čovjeku nećemo učiniti nepravdu ili ostaviti ga na cjedilu? Zato se čuvajmo da ne bismo nekome nepravdu učinili i da ne bismo nekoga na pravdi uvrijedili, te protiv njega svjedočili ono što ne pripada njemu. Uvijek budimo pravedni, jer ćemo za nju biti nagrađeni.
„ I neće čovjek otvoriti vrata prosjačenja a da mu Allah neće otvoriti vrata siromaštva.“ Muslimanu nije dozvoljeno da se bavi prosjačenjem, a posebno ako je sposoban za rad i koji svojim radom može ostvariti prihod na osnovu kojeg može da živi. Božiji Poslanik, s.a.v.s., nas upućuje na čestitost, da se čovjek osloni na svoj rad, da se udalji od ovisnosti drugih ljudi nego da uloži trud i osloni se na Allaha, dž.š. Svojstvo vjernika mu’mina je da se nikoga, osim Allaha Uzvišenoga ne boji. Kada čovjek nema ovog svojstva onda mu Svemogući Allah dadne da njegovim srcem vlada strah i da se boji svega; boji se za svoju egzistenciju, boji se siromaštva, boji se samog sebe, i na kraju se boji smrti koja će mu doći od Allaha, dž.š., prema Kojem je često nepokoran.
„ I još ću vam ovo reći pa zapamtite: stanje svih ljudi na dunjaluku poput je stanja četverice ljudi:- čovjek kojem je Allah dao imetak i znanje, pa se on boji svoga Gospodara, i koristeći podareno, održava rodbinske veze i zna čime ga Allah u pogledu njih duži.- ovaj je na najboljem stepenu.“ Kada je u pitanju imetak, Allah, dž.š., je propisao zekat da iz svog imetka izdvaja i čisti svoju dužnost. Međutim, vjernik od svog imetka treba pomoći druge ljude i na taj način zadobiti naklonost svoga Gospodara i nagradu kojom će biti nagrađen, a nju samo Allah, dž.š., zna kolika će biti njena vrijednost. Nikada čovjek neće izgubiti zbog toga što pomaže svoju vjeru i ljude. Naprotiv, vratit će mu se mnogostruko za ono što je udijelio i dao. Što se tiče znanja čovjek je obavezan da svoje znanje širi, prenosi, podučava druge ljude i da se iskreno trudi pozivajući ljude na vrijednosti koje im islam pruža i nudi. Početkom nove školske godine muslimani moraju razmišljati o svojoj djeci, unučadima. Trebaju ih dovesti i upisati u mekteb. Uložiti veliki trud kako bi djeca bila redovna i uzorna na mektebskoj nastavi. Želimo da oni nauče o svojoj vjeri čime potvrđujemo svoju namjeru da naši naraštaji u budućnosti budu nosioci i pronosioci znanja naše vjere. Počast znanja je iznad svake počasti. Učen je onaj koga je njegovo znanje spriječilo da bude nepokoran svom Gospodaru. Ako svoje slobodno vrijeme iskoristimo i usmjerimo ka sticanju znanja, investirali smo svoje trenutke u trajnu dobit. Bavljenje znanjem nas upućuje da uvijek budemo u društvu učenih, a mudra izreka kaže: „ Bolje je sa učenim plakati nego se sa neznalicom veseliti.“ Činjenica je da ima ljudi koji itekako paze na svoje rodbinske veze. Međutim, njihova rodbina im ne uzvraća pažnju i brigu. Najčešće su ovakvi slučajevi poznati kod onih koji su se vratili vjeri, a njihova rodbina još uvijek nije. Želeći ih bojkotirati, na neki način, oni posežu za najgorim rješenjem, tj. ignoriranjem i neuzvraćanjem na posjetu. Musliman mora paziti i obilaziti svoju rodbinu, bez obzira koliku pažnje poklanja rodbina njemu. On će im na taj način pokazati svoju vjeru i vrijednosti koje on ima pri sebi. „ Čovjeka kojem je Allah dao znanje, a nije mu dao imetak, pa on sa iskrenim nijjetom govori: Kada bih imao imetka, i ja bih radio kao taj i taj. I n će biti nagrađen prema svojoj namjeri, a nagrada njih dvojice je jednaka;“ Potrudimo se da poštujemo znanje kroz poštovanje onih koji ga nose. Potrudimo se da nam ne prodje dan niti trenutak slobodnog vremena u kojeg nećemo iskoristiti da nešto vrijedno naučimo. Njemu Allah, dž.š., nije dao imetak, ali njegova namjera je iskrena. On bi sa imetkom postupio kao ovaj prvi čovjek, jer je ubjeđen u Allahovu, dž.š., nagradu i zna da bi više dobio nego što je uložio. „ Čovjeka kojem je Allah dao imetak, a nije mu dao znanju, pa on ne promišljeno raspolaže svojim imetkom i u tome se ne boji svoga Gospodara, niti pomaže bližnju rodbinu, niti priznaje Allahovo pravo u njemu – ovaj je čovjek na najgorem stepenu; Ovaj insan živi u rasipništvu. On je ubjeđen da sve šo posjeduje je njegovo. On ne smatra blagodati koje ima da su od Allaha, dž.š. On ne pomaže rodbinu, komšije i prijatelje. On samo razmišlja o sebi i o tome kako zadovoljiti svoje strasti. Nemojmo ostavljati sticanje znanja samo pojedincima. Svi naučimo onoliko koliko je u našoj mogućnosti. Znanje se uvijek u islamu nazivalo svjetlom, a neznanje mrakom. Tako da čovjek koji radi na svjetlu, zna šta radi i njegova djela su korisna, dok onaj ko radi u mraku, nije svjestan je li korisno ili štetno ono što radi.„ Čovjeka kojem je Allah nije dao ni imetak ni znanje, pa on govori: Kada bih imao imetak, i ja bih radio kao taj i taj ( zadnja spomenuta osoba), i on će biti kažnjen prema svojoj namjeri, a grijeh njih dvojice je jednjak.“ ( Tirmizi) Kod ovoga čovjeka namjera nije iskrena. On ne bih postupio na najbolji način, nego bi pokušao sebi priuštiti zadovoljstvo ne obračajući pažnju na Gospodara i druge ljude. Ako nam namjere i nijjetovi nisu ispravne – uzalud su nam naša djela. Mi ne smijemo suditi ljudskim namjerama ili nijjjetovima – jer ih ne znamo. Mi procjenjujemo ljudska djela i shodno njima zauzimamo stav. Allah, dž.š., dragi zna namjere i ono što mi želimo. Čovjek mora stalno preispitivati svoje namjere, jer su namjere podložne da ih pokvarimo. Neke namjere u startu budu pogrešne, a neke šejtan nastoji pokvariti. Allaha, dž.š., molimo da nas učini iskrenim vjernicima i da nas uvede u Džennetu-l- firdevs. Amin!
31. avgust 2018.god. / 20. zu-l- hidždže 1439. H.god.
Hutbu napisao: hfz. mr. Maid ef. Ibrahimović
Imam, hatib i muallim džemata Soukbunar, MIZ Sarajevo
