Džamija je locirana na Marindvoru u zapadnoj periferiji grada, u blizini bolnice Abdulah Nakaš. Ovu džamiju je dao sagraditi šejh Magribija koji je došao u Sarajevo sa Isa-begom, osnivačem Sarajeva.
Džamija u današnjem obliku mogla je nastati između 1538-1565. godine. Agresijom na BiH od nje su ostali samo zidovi. Jedan dio džamije renovirna je 1993 a drugi zajedno sa munarom1997. godine. Krov i fasada 2005. Enterijer je uređen 2005. godine
Imami ove džamije su bili: Kasim ef. Hadžić, Mustafa ef. Spahić, Ferid ef Dautović, Ismet ef. Šljivo, a sadašnji imam je Ifet ef. Buljubašić.
U džematu se svojim radom posebno istaknuo Kasim ef. Hadžić. U džamiji se obavlja svih pet vakata namaza, dzuma, bajrami i uče djeca.
Na ulazu džamije nalazi se natpis na kome piše: Džamija je nazvana prema Šeh Magribiji njezinom utemeljitelju. Prema predaji Šeh Magribija je došao sa Isa-begom utemeljiteljem grada i prvim sarajevskim namjesnikom i tu je sagradio džamiju.
Prvobitna džamija je izgorjela u požaru 1459. godine, a obnovljena je 1766. godine, a njezin današnji izgled i sve bojane dekoracije potječu iz te godine. Magribija džamija pripad tipu jednospratnih džamija sa četvorovodnim krovom i kamenom munarom. Osnova džamije je pravokutnog oblika vanjskih dimenzija (bez trijema) 13,80×11,30. Središnji prostor džamije je prekriven drvenim bačvastim svodom koji je kasetiran bojenim dašćicama na kojima su oblikovani stilizirani biljni motivi. Džamija je oštečena u ratu 1992. godine. Munara džamije je srušena do postamenta, a ostali dijelovi objekta su bili znatno oštečeni. Rekonstrukcija munare je izvršena 2000. godine, a 2004. izvršena je sanacija rekonstrukcija i restauracija krova i trijema Magribije džamije.
Komisija / Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika donijela je odluku kojom se historijski spomenik Magribija džamija u Sarajevu proglašava nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.
