Džemat Gladno Polje je 06. maja za svoje džematlije organizovao izlet u Jajce i Travnik. 02. maja je bio izlet za mekteblije, a ovaj izlet je planiran za starije džematlije i džematlijke, bračne parove sa djecom i omladinu čime se iskupio broj od pedeset putnika. Krenuli smo u 7:00 ispred džamije u Gladnom Polju, a naš imam Muhamed ef. Kljajić je na samom polasku proučio ašere za hairli put, a nakon toga nas je upoznao sam planom i programom ovog izleta. Na ovaj izlet su nam se pridružili i dva musafira iz Kuvajta.
Naše prvo odredište je bio kraljevski grad Jajce ali nas je na naše iznenađenje naš vozač i domaćin Fadil, prvo odvezao do „mlinčića“, kompleksa mini vodenica u neposrednoj blizini grada Jajca, gdje smo se zadržali nekih dvadesetak minuta. Nakon kratkog obilaska i slikanja, otišli smo u grad čiji krajolici i pogledi na veličanstveni vodopad oduzimaju dah. U ovom prelijepom gradu smo imali dva sahata slobodnog vremena koje smo iskoristili za obilazak poznatih znamenitosti ovog grada kao što su vodopad, tvrđava, katakombe i sl. te doručkovali u nekom od mnogobrojnih restorana. Grupa se okupila kod autobusa u dogovoreno vrijeme i krenuli smo na naše drugo odredište, grad Travnik.
Nakon što smo stigli u Travnik, autobus je stao kod Elči Ibrahim-pašine medrese, u kojoj je dio putnika obavio podne namaz dok je drugi dio putnika namaz obavio u lokalnim džamijama. U Travniku smo takođe imali dva sahata za obilazak gdje smo uživali u glasnom žuboru slapova na “Plavoj Vodi”, probali travničke ćevape i travnički sir, a oni radoznali su se popeli i do poznate tvrđave sa koje se pruža veleban pogled na Travnik i okolna brda. U 16:30 smo se okupili kod autobusa, gdje na se naš efendija obavijestio da ćemu u povratku iz Travnika, svratiti i do sela Ahmići, mjesto na kojem je ’93 godine, od strane pripadnika HVO-a, ubijeno 116 muslimana, ne poštjedevši čak ni žene ni djecu. Na putu do Ahmića, naš efendija nas je počastio sa nekoliko lijepih bosanskih ilahija te i jednom ilahijom na arapskom jeziku, kako se naši musafiri iz Kuvajta ne bi osjetili zapostavljenim.
Kada smo stigli u Ahmiće, otišli smo do džamije i obišli spomen obilježje podignuto nevinim žrtvama. Nakon učenja fatihe ušli smo i u muzej koji se nalazi u haremu džamije, gdje su izložene slike i tekstovi koje svjedoče o ovom tužnom događaju. Imam ove džamije u Ahmićima, Mahir ef. Husić, bio je odsutan i zauzet završnim ispitima mekteblija, ali čim je čuo za naš dolazak, za kratko vrijeme se pojavio pred džamijom i srdačno nas poselamio i svima se zahvalio za naš dolazak. Polahko smo nastavili put ka šeheru, uživajući u pogledima na krajolike naše lijepe zemlje.
