Kulin H.Bali džamija u Čekaluši
Imam Eldar Huseinović
15.juli.2022./16.zul-hidže.1443.h.
Hutba 1.
Zahvala Allahu Uzvišenom Koji nas podsjeća na ljepotu govora, na najljepši pristup ljudima i onda kada nam to nije po volji. Uzvišeni kaže:
“Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj, i s njima na najljepši način raspravljaj! Gospodar tvoj zna one koji su zalutali s puta Njegova, i On zna one koji su na Pravom putu.” (En-Nahl, 125.)
Salavat i selam donosimo na uzora u govoru i ponašanju, Allahova Poslanika, s.a.w.s. koji kaže:
“Garantujem kuću na kraju Dženneta onome ko ostavi raspravu makar bio u pravu, kuću u sredini Dženneta ko ostavi laž i u šali, kuću na vrhu Dženneta, onome ko ima lijep ahlak.” (Ebu Davud)
Povlačenje je kukavičluk, osim u četiri situacije:
1. Povlačenje iz jalove rasprave
2. Povlačenje iz pokvarene veze.
3. Povlačenje iz mjesta čiji stanovnici ne znaju tvoju vrijednost.
4. Povlačenje zbog opšteg dobra.
Danas tematiziramo prve dvije situacije.
1. Kada govorimo o povlačenju iz jalove rasprave, misli se i na ovosvjetske i na teološke rasprave.
Mi ćemo se kratko osvrnuti na ovosvjetkse rasprave čiji su uzrok obično borba za poziciju i vlast.
Dok su svi mehanizmi upotrebljeni kako iz vana, tako i iznutra za osporavanje našeg postojanja, rušenje naše zemlje, osporavanja jezika i kulture, dok su najveći špijuni instalirani među nama sa istim ciljem, mi nemamo prečeg posla, umjesto da te opasne alate detektujemo i s njima se suočavamo, mi se radije bavimo vađenjem trunja iz očiju naše braće i sestara i sve druge manje bitne pojave, kako bi se trošili i umarali na same sebe.
Danas kada se Bošnjaci troše na trivijalne teme, na međusobna glođenja, predizborne kampanje, iz kojih nema nikakve koristi osim mržnje i cijepanja, neprijatelj i dalje osporava legitimitet i teritorijalni integritet naše domovine, i dalje se negira genocid, i dalje se kuju planovi kako srušiti BiH i kako dovršiti ono što se započelo prije trideset godina.
Zar ne uočavamo da su jalove i nekorisne priče i rasprave precizno instalirane u našim kućama, džamijama, haremima, kancelarijama, dvoranama i tv emisijama i kao kancer se takve šire i iznutra uništavaju naše redove, energiju i kompetenciju koja odlazi, i ono zdravo što u nama ima, a to je ljubav, empatija, bosanska dobrota pa čak i vjera.
Navest ćemo dva primjera iz historije o beskorisnim raspravama, jalovim i slijepim metodama, koji bi ako ovako nastavimo, mogli biti sopstveni primjeri.
Pa npr. Bizantijci su raspravljali o spolu meleka, (da li su meleki muškarci ili žene), dakle pitanje od kojeg ni oni tada ni mi danas nemamo neke koristi. Dok su se oni tako raspravljali neprijatelj je već bio na vratima njihove države, sve dok ih nisu napali i zauzeli.
A drugi primjer nam dolazi s kraja 18 vijeka kada je Napoleon Bonaparta napao Egipat.
Naime, prije ulaska u Egipatski Islamski Univerzitet Al Azhar, sa svojom ekspedicijom naučnika i vojskom koja se podrazumijeva, ulema i običan svijet muslimana su se unutar Al Azhara okupili da čitaju Buhariju. Oni su dakle, umjesto da se brane, da osmisle strategiju otpora ili pregovora, tražili čitanjem Buharije blagoslov Božiji u odbrani od Napoleona.
Naravno, ne samo da se čitanjem Buharije nisu odbranili, nego ih je Napoleon ponizio do te mjere da je u Univerzitet ušao na svom konju.
Oni koji se mnogo raspravljaju, njihova bogobojaznost je mala, njihova pamet je kratka i svi mi dobro znamo da gdje ima puno riječi, mala su dijela.
Hasan El-Basri je kada je čuo skupinu ljudi da se raspravlja rekao:
“Ovi su se umorili od ibadeta, pa im je lakše pričanje, umanjena im je bogobojaznost, pa su se odali samo priči.” (Ahmed, poglavlje Zuhd.)
Istina je i to, da su društvene mreže danas mejdan rasprava, mjesto gdje se najviše koriste beskorisne i besplodne rasprave i prepucavanja političkih oponenata, razilaženja u vjeri itd.
To samo govori koliko smo ne samo beskorisni i neproduktivni, nego koliko smo hrabri na piskaranju a kukavice u suočavanju, koliki smo besposličari i kao takvi jadni.
A gdje je u životu muslimana onaj Božiji poziv koji glasi:
“Ti sa svakim lijepo! I traži da se čine dobra djela, a neznalica se kloni!” (El-Earaf, 199.)
Zbog jalovih rasprava postajemo ljudi tvrdih srca, počinjemo mrziti i zaviditi, stvaramo između sebe bespotrebno neprijateljstvo, gubimo vrijeme i bježi nam energija koju smo mogli kanalisati u korisne stvari.
2. Nije kukavičluk povlačenje iz pokvarene veze.
Svako od nas ima neku vezu, za nešto, za nekog se veže. Veza može biti: krvna, prijateljska, poslovna, partnerska, partijska itd.
Sve ove veze, koliko god jake bile, i koliko god trajale, nisu trajne, osobito one u kojima vlada interes.
Međutim, Allah dž.š. nas poziva u Svoju vezu, za Svoje uže, koje spaja sve one koji Njega vjeruju i čije spajanje traje na oba svijeta, jer ljubav radi Allaha ne prestaje.
Božiji imperativ koji glasi:
“Svi se čvrsto Allahova užeta držite i nikako se ne razjedinjujte,” jasno ukazuje, da svi muslimani, bez obzira u kojem vremenu živjeli, dužni su i obavezni držati se čvrsto Allahova užeta koje označava Njegovu uputu, savjete i naredbe, objavljene Kur’anom.
Kur’anski univerzalni imperativ, kojim se naređuje jedan saf, jedna veza, apsolutno jedinstvo, važi i za naše vrijeme, važi i za Bošnjake. Dakle, bez obzira na mezheb, pravac, pokret ili partiju dužni smo se, kao muslimani, držati Allahova užeta, a ono je garant uspješnog jedinstva i napretka i garant sreće i uspjeha na oba svijeta.
Ali, kada se musliman nađe u društvu ili vezi koja ga odvraća od Istine, koja ga zarobljava u zabludu, nije kukavički ne ostati lojalan toj vezi, makar mu ona bila od najdražih osoba.
Poslanik s.a.w.s., je rekao:
“Nema pokornosti stvorenju u nepokornosti Stvoritelju!“
(Taberani).
Sjetite se primjera Ibrahima a.s. kada je došao u Meku da posjeti sina Ismaila, kada ga je na vratima dočekala prva Ismailova supruga, jadikujući i nezahvalno kukajući na njihovo stanje, kada joj je poručio: “kaži mužu neka promijeni kućni prag.” Naravno da je Ismail a.s. poslušao oca i hrabro raskinuo tu vezu.
Kazat ću i ovo. Poniženje je i sramno je biti u bilo kojoj partnerskoj, poslovnoj ili partijskoj vezi sa ljudima kojima ništa nije sveto, sa ljudima koji zbog ličnih interesa gaze moralne i sve druge principe.
Zato birajmo pravu stranu i jačajmo onu vezu koja nas ujedinjuje i čini ponosnim i čestitim muslimanima, a ne poltronima ili dezerterima.
Vjernik, kada zapadne u krizu, ili kada uđe u pogrešan smjer, ne očjava, ne pada, nego se iskreno pokaje zbog onoga što je učinio, straši se zapadanja u novi grijeh ili novu pogrešnu vezu, dignute glave napušta loše društvo i biva privržen i lojalan dobrim ljudima.
Zapamtimo!
Čovjek koji izgubi novac, nije izgubio ništa.
Čovjek koji izgubi zdravlje, izgubio je nešto.
Ali, čovjek koji izgubi karakter, izgubio je sve.
Ovdje još ima ljudi sa karakterom, ovdje još ima dobrih ljudi!
Ne želimo biti jalovi i neproduktivni, i ne želimo biti u pogrešim safovima!
Neka nas Gospodar pomogne na putu dobra i neka nam Gospodar čuva Zajednicu i domovinu.
Kulin H.Bali džamija u Čekaluši
Imam Eldar Huseinović
22.juli.2022./23.zul-hidže.1443.h.
Hutba 2.
Zahvala Allahu Uzvišenom Koji kaže:
“O robovi Moji koji vjerujete, Moja je Zemlja prostrana, zato se samo Meni klanjajte!” (Ankebut, 56.)
Salavat i selam donosimo na Allahova poslanika koji obavještava o povlačenju u svojstvu hidžre sljedećim riječima:
“Hidžra se ne prekida sve dok se ne prekine tevba, a tevba se ne prekida sve dok Sunce ne izađe sa zapada”, (Ebu Davud, Nesai i Ahmed).
U prošloj hutbi smo tematizirali dvije situacije kada nije kukavičluk:
1. Povlačenje iz jalove rasprave
2. Povlačenje iz pokvarene veze.
Danas inshallah govorimo o naredne dvije situacije kada nije kukavičluk, a one su:
3. Povlačenje iz mjesta čiji stanovnici ne znaju tvoju vrijednost.
4. Povlačenje zbog opšteg dobra.
Kada govorimo o opravdanom povlačenju, to ne mora odmah da znači bježanje, to može biti hidžra.
Hidžra je propisana i traje sve do Sudnjeg dana.
Kada govorimo o hidžri, većini na um padne iseljenje Poslanika s.a.w.s. iz rodne Meke u daleku Medinu.
O uzrocima te hidžre ćemo govoriti neke naredne hutbe, inshallah.
Kada govorimo o povlačenju određenih osoba iz mjesta u kojem stanovnici ne znaju njihovu vrijednost, da bismo to razumjeli, za primjer navodimo Kur’ansko kazivanje o mladićima Pećine.
Historija je zabilježila mladiće snažnih tijela, nepokolebljivo čvrsti u svom vjerovanju, razboriti u svom govoru i postupcima, veličanstveni u svojoj odlučnosti i razmišljanju, bogobojazni u svojoj spoljašnjosti kao i nutrini. Mladići čistih i čvrstih srca na čistom monoteizmu. Živjeli sa nevjerničkim narodom koji je obožavao kipove i koji su bili pod upravom vladara silnika, koji je nemilosrdno kažnjavao sve one koji nisu vjerovali ono što on želi.
Povlačenje mladića iz svog naroda nije bilo kukavički, niti buntovnički, nego izričito radi Allaha i Njegova zadovoljstva. Čak Gospodar svjetova taj primjer navodi kao pouku nama:
“Misliš li ti da su samo stanovnici pećine, čija su imena na ploči napisana, bili čudo među čudima Našim? Kad se nekoliko momaka u pećini sklonilo, pa reklo: ‘Gospodaru naš, daj nam Svoju milost i pruži nam u ovom našem postupku prisebnost’- Mi smo ih u pećini tvrdo uspavali za dugo godina. Poslije smo ih probudili da bismo pokazali koja će od dvije skupine bolje ocijeniti koliko su vremena proboravili.“ ( El-Kehf, 9-12.)
Mnogo je primjera iz Historije islama koji govore o opravdanom napuštanju naroda koji ne zna vrijednost pojedinaca ili skupine, napuštanje naroda koji javno griješi i naroda kojeg vode nepravedeni vladari i nasilnici.
Tako je između ostalih, Musa a.s. zbog ubistva čovjeka učinio hidžru u Medjen. Prva skupina muslimana iz Meke s dozvolom Poslanika s.a.w.s. otišla je u Abesiniju pravednom vladaru nemuslimanu.
Također je, Muhammed a.s. nakon što nije našao utočište u Taifu, i nakon što je od stanovnika Taifa izvrijeđan i fizički napadnut, napustio to mjesto.
Iz primjera zaključujemo da nije kukavičluk napustiti one koji nas nisu dostojni, one koji nam nepravdu i naslje čine i one koji ne znaju našu vrijednost.
Poslušajte šta se dešava sa hrabrima među kukavicama, šta se dešava sa onima čiji narod ne zna njihovu vrijednost:
Nakon što je pružio žestok otpor francuskoj okupaciji Egipta koju je predvodio Napoleon Bonaparta, Muhamed Kerim osuđen je na smrt. Međutim, prije izvršenja presude, Napoleon je tražio da mu dovedu Muhameda Kerima. Kada su ga doveli, Napoleon mu je rekao: ”Ja sam časniji od toga da ubijem heroja poput tebe koji je tako hrabro i srčano branio svoju državu i ne želim da me historija spominje po tome kako sam ubijao heroje koji su branili svoju domovinu. Stoga, ja želim da ti oprostim u zamjenu za deset hiljada zlatnika koje ćeš mi dati kao otkupninu za moje vojnike koje si ubio.”
Muhamed Kerim mu je odgovorio: ”Ja nemam toliko novca, ali ću posuditi od trgovaca sto hiljada zlatnika ako treba.”
Na to je Napoleon rekao: ”Dat ću ti vremena da sakupiš novac kojim ćeš se otkupiti.”
Nakon toga, Muhamed Kerim je, okovan u lance i okružen francuskim vojnicima, svakodnevno odlazio na tržnicu da traži novac od trgovaca, ali je na kraju izgubio nadu u one zbog kojih se žrtvovao, jer mu se ni jedan trgovac nije odazvao. I ne samo to, već su ga optuživali kao krivca za uništenje Aleksandrije i da je on uzrok pogoršanja ekonomskih uslova.
Tako se Muhamed Kerim vratio Napoleonu praznih ruku.
Vidjevši ga u takvom stanju, Napoleon mu je rekao: ”Nemam drugog izbora osim da te ubijem. Ne zato što si nam pružio žestok otpor i ubijao moje vojnike, već zato što si žrtvovao svoj život za kukavice koji su zaokupljeni trgovinom i koji nemaju osjećaja za slobodu.”
Oni koji su odani griješnicima, nasilnicima i pokvarenjacima i ortaci su u njihovim rabotama, oni su poput svijeće koja grli konac. Palestinska pjesnikinja Mej Zijada zbori:
“Čak će i svijeća jednog dana shvatiti da je svo vrijeme grlila konac koji ju je uništio.”
4. Povlačenje zbog opšteg dobra.
Poslije velike bitke i pobjede na Jermuku, halifa Omer r.a. odmah smjenjuje vojskovođu Halida ibn Velida, da se ne bi osilio, a i da bi njegovi vojnici prestali da ga veličaju. Tako je halifa Omer ostao primjer pravednosti, zbog opšteg dobra, tolike pravednosti da ona iz današnje perspektive izgleda gotovo nevjerovatnom.
Čuli ste vjerojatno da je skoro Britanski premijer Boris Johnson podnio ostavku na dužnost predsjednika svoje stranke nakon niza afera zbog kojih je njegovu Vladu napustilo preko 40 ministara i saradnika.
Šta nam ovakav čin pokazuje?
Ovaj čin nam pokazuje da gdje postoji sistem koji funkcionira, kakav god da je, da onaj ko povrijedi etički kodeks državnog službenika, biva proglašen ‘nedostojnim’ funkcije koja mu je povjerena i biva prinuđen povući se radi opšteg dobra.
Kamo sreće da Bošnjaci gledaju kako se nedostojni funkcioneri dobrovoljno povlače sa funkcija kojih nisu dostojni, radi opšteg dobra. Naravno, umjesto toga, jer mi to trenutno možemo samo sanjati, jer nije naš narod izgradio svijest o opštem dobru i neće naš narod tako lahko da izađe iz okvira ličnog konformizma, gledamo masovno iseljavanje omladine, zdrave radne snage i kompetencije, zbog čega? Zbog ličnog dobra!
U glavama tih ljudi stoji: kako funkcionirati sa kukavicama, oportunistima, poltronima i botovima kad je bolje biti rep pravdi i istini na Zapadu, nego glava kukavičluku, lažima i licemjerstvu u domovini.
Neko će pomisliti da podržavam masovni odlazak iz domovine. Ne! Ne daj mi Bože, nego me boli to, jer sam i bio i radio na Zapadu, jeo taj hljeb i odlično razumijem te ljude.
Dugo traje zima u ovoj zemlji, ali ne može ona vječna biti, svanut će proljeće i s njim će doći dobri ljudi koji će nas sve zajedno učiniti sretnim. Ja vjerujem u to!
Kaže Rumi:
“I disanje dobrih ljudi pripada krugu proljeća. U srcu i duši pojavi se i ponikne razno zelenilo. Kao što proljetna kiša koristi drveću, tako i dahovi dobrih budu na korist sredini gdje su.”
Ovdje još ima dobrih ljudi!
Neka nas Gospodar pomogne na putu dobra i neka nam Gospodar čuva Zajednicu i domovinu.
