Oni koje Allah, dž.š., ne voli

Hvala Allahu, dž.š., koji nam je objavio Kur’an da po njemu živimo i umiremo. Salavat i selam na Poslanika Muhammeda, a.s., njegovu časnu porodicu, časne ashabe i šehide islama.

Allah, dž.š., ni u jednom trenutku nije iskazao niti je rekao u Kur’anu da mrzi nekoga ili neku od kategorija onih koji poriču istnu. Međutim, možemo uočiti da Njegova ljubav nije usmjerene prema nekim ljudima označava neutralnost, ali se u tome ne može zaključiti da ih On mrzi, nego mrzi njihova djela, postupke i riječi ili zlo istog. Dakle, nema mržnje od Allaha, dž.š., prema onima koji poriču istinu, u smislu da je ta mržnja prema njima samim po sebi. Allahu, dž.š., su mrska samo određena djela, postupci i riječi, međutim, ako je to nevjerstvo onih koji poriču istinu, onda se mržnja zbog njihovih djela kod Allaha, dž.š. povećava. Allah, dž.š., nije izričit u tome da oni svojom nevjerom dosežu do Njegove mržnje u smislu da je to nepovratno što dolazi od Allahove, dž.š., milosti. Ljudi u svemu tome imaju jednu veliku pouku da mrze određena djela, određena sticanja i da nikoga ne mrze bespovratno.

Allah, dž.š., nam kroz Kur’an govori o zulumćarima, te kaže: „ A ti nikako ne misli da Allah ne motri na ono što rade zulumćari!“/Ibrahim, 43/ U ovom ajetu Gospodar se obraća svome poslaniku Muhammedu, s.a.w.s., da nikako ne misli da, ako je odgodio kaznu zulumćarima da On na njih ne motri, da ne vodi brigu o njima i da ih zbog njohovi djela i postupaka neće kazniti. Allah, dž.š., ostavi vremena ta tewbu svakome i čeka ne bi li njegovi robovi ostavili grijehe, međutim kada njihovo griješenje i obijest pređu svaku mjeru, onda ih On žestoko kažnjava. U konkretnom slučaju On im samo pušta do Dana kada će svako svoj račun polagati i odgovarati za svoja djela. Iako je čovjek sklon nasilnom ponašanju, ipak, i najveći zulumćari vole kada se blago postupa prema njima. Gospodar nas upozorava i kaže: „ Allah ne voli nasilnike.“ /Ali ‘Imrān, 57/ Nasilje je stalna pojava u društvu od samog nastanka ljudske zajednice. Mnogo je ajeta u kojima se spominje nasilje i time Svemogući želi da nam ukaže na pogubnost te pojave među njegovim stvorenjima.

Oholost je uzdizanje sebe iznad ljudi i pokušaj uzdizanja sebe iznad Uzvišenog Allaha, dž.š. To se pojavljuje kada se u čovjeku probudi nezahvalnost. Nekome je dovoljno da ga neko pohvali, on se uzoholi, iako zna da pri sebi ima mnogo propusta i mahana. Na to nas upozorava Gospodar kroz Kur’an, i kaže: „ On doista ne voli one koji se ohole.“/An-Nahl, 23/ Pravi vjernik zna svoju istinsku vrijednost, pozitivne i negativne osobine, ali i mnoštvo drugih negativnih koje niko drugi nezna osim njega i njegovog Gospodara. Pravi vjernik je poput hazreti Ebu Bekra kada su ga neki pohvalili, on je zamolio Allaha, dž.š., da mu oprosti za ono što oni ne znaju. Samoljublje je šajtanska stvar i blago onom ko pobijedi samoljublje. Šejtan se prvi pohvalio svojim porijeklom, položajem, iz oholosti odbio se pokoriti Allahovoj naredbi i učiniti sedždu Ademu, a.s. Pogledamo ljude, oholo se ponašaju, hodaju misleći da su već zaslužili visok stepen kod Gospodara i da su sigurni od Njegove kazne. Koliko je ljudi koji zanemaruju činjenje dobrih djela, ne vode računa o svojim grijesima, zapostavljaju tewbu, vole samo sebe, svoj novac, vrijeme, svoje porodice i nikada nisu podržali nijednu akciju u džematu?

Obligatna dužnost je biti dobar, ponizan, skroman čovjek bez obzira ko si, šta si i šta imaš. Možeš biti bogat, popularan, obrazovan, lijep, zgodan, da ti se svijet divi milom ili silom, možeš biti bilo šta u životu, ali moraš biti ponizan i skroman. Samo tako će te svijet voljeti, cijeniti i poštovati. Allah, dž.š., nas upozorava i kaže: „ Allah ne voli nikakve razmetljivce, hvalisavce.“/Al-Hadīd, 23/ Insanu/čovječe/, shvati i zapamti da si ti kao i ostali ljudi. Obaveza ti je da budeš pokaran Allahu, dž.š., da služiš ljudima i svim stvorenjima. Izgradi svoj moral, unaprijedi karakter i ponašanje. Ne budi drzak, grub, umišljen i opterećen mislima da si bolji, važniji i veći od ostalih ljudi! Najružnije je, hvaliti se svojom pobožnošću i dobrim djelima. Na taj način prokleti šejtan nastoji da te odvrati od pokornosti Allahu dž.š. i od dobrih djela.

Allah, dž.š., kaže: „ i ne rasipajte, jer On ne voli rasipnike,/Al-An’ām,141/ Karun je bio amidžić Musaa a.s. Imao je izuzetno lijep glas dok je učio Tevrat, bio je jedan od najboljih poznavalaca tumačenja Tevrata, ali bez obzira na sve ovo Karun je postao licemjer. Bio je izuzetno bogat, a koliko je bilo njegovo bagatsvo najbolje nam govori činjenica da je ključeve od njegovih riznica nosilo šezdeset mazgi. Bogatstvo ga je ponijelo, pa je postao oholi rasipnik. Ako budes rasipao, posustat češ, a ako skrtariš bit češ ukoren. Čovjek treba biti umjeren, ne smije rasipati niti škrtariti, već se mora držati zlatne sredine.

Vjernika krasi moral, ne prelazi granice koje je Allah dž.š., postavio. Ko bude tražio užitka izvan tih granica, on se od Božije milost udaljava. Za one koji to čine kaže se da u zlu pretjeruju. Allah. dž.š., nam kaže: „ Allah, doista, ne voli one koji prekoračuju granice.“/Al-Bakara 190/ Allah dž.š., i Poslanik, a.s., nas podstiču na red i ravnotežu na zemlji. Ljudsku svijest o postojanju granica zakonomjerno prate konkretne dužnosti, obaveze, dobra djela i moralne zabrane koje se ne smiju kršiti. Kršenje Božijih granica ljude baca u očaj i beznađe.

Pored tako jasne i nedvosmislene poruke, suvremeni čovjek ne samo da je zaboravio Onog ko ga je stvorio vec Ga je zanijekao i na Njegovo mjesto stavio sebe. Čovjek je počeo obožavati blagodati kojima ga Allah, dž.š, obasipa i nered čini bez obzira na upozorenje u Kur’anu: „ i ne čini nered po Zemlji, jer Allah ne voli one koji nered čine.”/Al-Qasas, 77/ Stavljanje nečega na mjesto koje mu ne odgovara dovodi do velikog nereda na zemlji, koji je uzrok čovjekove propasti.

Izdaja je poput laganja i jedna od osnovnih stubova licemjerstva. Gospodar nam ukazuje na tu opasnost i kaže: „ Allah sigurno ne voli nijednog izdajnika, nezahvalnika. /Al-Hadž, 38/ Izdajnici uništiše svojim postupcima džemat, zajednicu i na kraju negativno djeluju na ummet. Kao što je povjerenje odlika vjerovanja, tako je izdaja odlika licemjerstva, bilo da se radi o pronevjeri novca, rada, govora, gledanja, izdaje jezikom tako što čovjek slaže, krivo svjedoči, hvali one koji zaslužuju prijekor, i obrnuto. Sve se više poštuju ljudi koji su slatkorječivi i lijepog izgleda, dok u njihovim srcima nema vjere niti povjerenja.

Nevjernicima je dato da na dunjaluku uživaju. Sve im je dato na raspolaganje položaji, jelo, piće, mjesta boravka, prijevozna sredstva, ali će na budućem svijetu ostati bez bilo ičega i vječno će biti kažnjeni u džehennemskoj vatri. Oni koji žele da ostanu bez Allahove, dž.š., zaštite, neka sebi za zaštitnike uzimaju nevjernike mimo vjernika i neka nakon toga očekuju razna poniženja! Allah, dž.š., kaže: Reci: „ Pokoravajte se Allahu i Poslaniku!” A ako oni glave okrenu – pa Allah, zaista, ne voli nevjernike. /Āli Imrān, 32/ Allah, dž.š., kaže da će nevjernici od svog Gospodara biti ignorisani i ‎obezvrijeđeni isto onako kako su se oni odnosili prema istini, opomeni i znakovima koji ‎su im dolazili od njihovog Gospodara. Oni neće dobiti odgovor ili pomoć od Allaha, dž.š.

Poslanik, s.a.w.s., je rekao: „ Onaj koji se poistovjećuje sa drugim narodom, on tom narodu i pripada.“/ Ebu Davud/ Mnogo je neislamskih običaja koji su ušli u našu islamsku tradiciju i slabe naš identitet. Jedan od običaja, uvjerenja koji je prihvaćen jeste doček i proslavljanje NOVE GODINE. Ako pitate Bošnjake zbog čega to rade, obilježavaju odgovorit će Vam da je to državni praznik međunarodnog karaktera i svi ga ljudi u svijetu obilježavaju, te zašto da mi to ne radimo. Šta smeta da se tu noć veselimo, radujemo, nema ništa loše u tome. Kako ti Bošnjaci mogu da prihvate ono što se zove „ Najluđa noć“ u godini, da to bude sastavni dio naše islamske prakse, identiteta, običaja. Ako Vas budu pitali kako ste proveli tu noć, odgovorite kao svaku drugu noć u kući, s prodicom kao muslimani. To je iskušenje koje nas očekuje. Nije pohvalno napuštati svoj vjeru, tradiciju slijedeći običaje nemuslimana. Zar neko može za malo dunjalučke radosti prodati svoj din, tradiciju, običaje slijepo slijedeći obrasce, ponašanja koje im nameću sa istoka i zapada. Budimo od onih koji će svoje lice predano okrenuti Allahu, dž.š., islamu, imanu i držati se Allahovih granica. Molim Allaha, dž.š., da nas
‎‎uvede u Džennet. Amin!