Hvala i zahvala pripada Uzvišenom Allahu, dž.š., Gospodaru nebesa i zemlje, Koji nas je počastio najvećom počasti kojom može počastiti insana, a to je da svjedočimo da nema Boga osim Njega i da je Muhammed, a.s., Njegov rob i poslanik. Neka je salavat i selam na Njegovog Miljenika i Poslanika, Muhammeda, a.s., našega Uzora i Učitelja u našim životima. Neka je salavat i selam na njegovu časnu porodicu, na njegove ashabe, na naše šehide i na sve one koji slijede Resulullaha, a.s., iskreno čineći dobra djela do Sudnjega dana.
Draga i cijenjena braćo, prije dva dana naš narod je ponovno svjedočio pravdi koja stigne zulumćare na dunjaluku tako jedan od glavnih zločinaca kažnjen doživotnom kaznom. Na dunjaluku njemu i sličnima nema pravedne kazne jer je njihov zločin prevelik ali je bar malo ublažilo bol u našim srcima i zadovoljilo majke i očeve, braću i sestre ubijenih, silovanih, protjeranih žrtava. S toga danas želim da se podsjetimo na kraj onih koji čine slične stvari u svakom vremenu kroz govor o kraju sličnih zločinaca. Ovo će biti i nama ibret i pouka da svoj život provedemo u korisnim i dobrim stvarima i za naš dunjaluk i Ahiret jer je on naše konačno odredište.
Uzvišeni nam kaže u Časnom Kur’ anu: „ A svetili su im se samo zato što su u Allaha, Silnog i Hvale dostojnog vjerovali, čija je vlast i na nebesima i na zemlji, – a Allah je svemu svjedok. One koji vjernike i vjernice budu na muke stavljali pa se ne budu pokajali- čeka patnja u džehennemu i isto tako prženje u ognju, a one koji budu vjerovali i dobra djela činili čekaju bašče džennetske kroz koje će rijeke teći, – a to će veliki uspjeh biti. Odmazda Gospodara tvoga će, zaista, užasna biti.“ ( Al- Burudž, 8- 12.)
Mi smo ponosni što su naši očevi i djedovi stoljećima bili na strani na kojoj se nisu činili zločini, palile crkve, silovalo i mučilo nego se borili za suverenitet i cjelovitost njihove države. Međutim onima koji su ubijali, pljačkali, palili muslimane i muslimanke ni krive ni dužne čeka kazna na Onom svijetu i jad i očaj na ovom svijetu. Niko nemože pobjeći Gospodaru nebesa i zemlje Koji sve vidi i čuje, Koji je Es- Sabur, ali i Koji žestoko kažnjava. Hvala Mu pa smo muslimani koji vjeruju u Sudnji dan i boje se Dana polaganja računa.
Na Sudnjem danu zločinci će dobiti svoju kaznu koja je pravedna i koja je vječna ali sigurno ih neće mimoići ni na dunjaluku. Braćo naš narod kaže: Možeš kako hoćeš ali nemožeš dokle hoćeš. I zaista pogledajmo kako skončavaju zločinci koji su ni krive ni dužne ljude ubijali. Pogledajmo kako su skončali i oni prije njih. Kako je skončao amidža Resulullaha, a.s., Ebu Leheb. On se ponosio blagom i sinovima koje je imao. Dunjaluk i moć koju je imao, a koja je bila iskušenje za njega, su ga zaveli dotle da je postao najveći dušman Resulullahu, a.s. Neprestano ga je mučio, otežavao mu život i pravio spletke kako bi ga onemogućio u njegovoj misiji. Uzvišeni Gospodar Resulullahu, a.s., obajvljuje suru koju svi znamo u kojoj kaže: „ Neka propadne Ebu Leheb, i propao je! Neće mu koristiti blago njegovo, a ni ono što je stekao, ući će on sigurno u vatru rasplamsalu, i žena njegova koja spletkar; o vratu njenom biće uže od ličine usukane.“ ( Al- Laheb, 1- 5.) Ova sura je mu’ džiza Resulullaha, a.s., i dokaz Poslanstva jer je objavljena za života Ebu Leheba. Ona govori o sigurnom kraju jednog čovjeka, ako može znati budućnos osim Onoga koji sve zna?
Šta je povod ove sure koju je Uzvišeni objavio Resulullahu, a.s., koja do Sudnjega dana nosi prokletstvo na Ebu Leheba i njegovu ženu? Imam Buharija bilježi da je Resulullah, a.s., izašao jednog jutra u Bathu ( dolinu Mekke), popeo se na brdo i počeo dozivati. Oko njega su se okupile Kurejšije pa im je rekao: „ Šta mislite, kad bih vam rekao da će vas neprijatelj, jutros ili večeras napasti, dali biste mi povjerovali?“ „ Bismo“, odgovorili su. „ Ja vas onda, samo, prije teške patnje opominjem.“, rekao je. Na to je Ebu Lehen rekao: „ Propao dabogda, zar si nas zbog toga skupio?“ Na ovo je Allah, dž.š., objavio: „ Neka propadne Ebu Leheb, i propao je!“ Ebu Leheb je govorio: „ Ako je istina ono što moj bratić govori, ja ću se na Sudnjem danu imetkom i djecom iskupiti od kazne.“ Međutim Gospodar mu jasno poručuje još za vrijeme njegova života: „ Neće mu biti od koristi blago njegovo, a ni ono što je stekao.“ Niti će ijednom zločincu koji je plačkao naš narod biti od koristi ono što je skupljao i krao. I Gospodar im poručuje: „ I bojte se dana kada niko ni za koga neće moći ništa učiniti, kada se ničiji zagovor neće prihvatiti, kada se ni od koga neće otkup primiti i kada im niko neće u pomoć priteći.“ ( El- Beqara, 48.)
U predajama stoji da je Ebu Leheb i na dunjaluku imao kraj koji nagovještava njegov Ahiret. Naime u bezazlenoj ogrebotini Gsopodar mu je dao živu ranu koja se proširila na cijelo njegovo tjelo. Nakon nekog vremena su ga svi oni koji su ga okruživali napustili i ostao je sam da umre. Nakon smrti ga nisu htjeli okupati niti ga spustiti u kabur nego su ga štapovima gurali i gađali kamenjem da ga zatrpaju. Da nas Gospodar sačuva lošeg kraja. Također i njegova žena koju su Ummu Džemil, i koja je bila ugledna Kurejšijka je imala loš kraj. Kaže se da je ova žena Ummu Džemil, odnosno Erva bint Harb, pred kraj svoga života sabirala i donosila drva iz okolnih šuma, ili po pustinji što bi našla, mada je bila ugledna Kurejšijka i imala imetka. Ona je posenilila kada je zašla u pozne godine, ostarila i ostala bez razuma. Na dunjaluku je na takav način skončala, pa je odlazila i sakupljala drva, te ih donosila kući. I u toku tog skupljanja i donošenja drva je i umrla, udavila se konopcem koji je omotavala oko svoga vrata. A prije je imala skupocjenu ogrlicu oko svoga vrata za koju je rekla kako nam prenosi Seid el- Musejib: “ Prodat ću je i potrošiti u borbi protiv Muhammeda.”
Draga braćo, koliko imamo primjera sličnih Ebu Lehebu. Šta je bilo sa faraonom koji u jednom trenutku kaže da je najveći Bog? Završio je kajući se ali je pokajanje bilo prekasno. Šta je bilo sa Karunom koji je bio iz Musaovog, a.s., naroda, za kojeg Gospodar kaže da je imao toliko blaga da su ključeve od njegovih riznica nosili skupina jakih ljudi? Gospodar ga je utjerao u zemlju. I sjetimo se svih zločinaca u povejsti ljudskog roda sve do moderne historije. Njihovi krajevi su već na dunjaluku bili kobni i loši, a na Ahiretu je vječna patnja. Upravo za faraona i njegove zočince Gospodar kaže: „ Na ovom svijetu ih je pratilo prokletstvo, a pratit će ih i na onom; srašan će biti „ dar“ kojim će darivani biti.“ ( Hud; 99.)
Gospodaru molimo te da pravda stigne zločince i one koji su im pomagali protiv nevinih žrtava. Molimo te da daš mir i strpljenje svima koji su izgubili najmilije. Gospodaru, molimo te da nas nadahneš saburom, da nas učvrstiš i da nas pomogneš protiv onih koji ne žele dobro našoj domovini i njenim narodima. Amin!
